Directioner || h.s.

12

~Vanessa Stives~

"I tu bih završila sa svojom pričom" govorim.

Ne usuđujem se dignuti pogled sa stola. Jako sam nervozna i ne znam šta da oćekujem. Ispred mene sjedi starija gospođa koja kao da je cijelo vrijeme klimala glavom ili mi se bar tako ćinilo. Po ne znam koji put se pitam zašto uopće sjedim ovdje.

"Vaša priča je jako zanimljiva. Mislim da će se dopasti čitateljima, pogotovo mlađoj generaciji"

Da li sam ovo dobro razumjela? Da li ovo znači da će objaviti moju knjigu. Gospođa Edwards skuplja papire ispred sebe na kojima je napisano gotovo sve što sam joj sada ispričala.

"Objavit ćemo vaš rukopis"

Zadovoljno se nasmije i pruži mi ruku. Prihvatam njenu ruku i ne pokušavam sakriti ogromnu sreću koja se pojavila u tom trenutku.

"Zadovoljstvo će mi biti surađivati s vama"

"Također"

...

"Uspjela si?"

"Da"

Sjedim za stolom i ispred mene se nalazi laptop. Uključen je skype i trenutno razgovaram s Harryem.

"Stvarno će objaviti tvoju knjigu?"

''Da" ponavljam.

"Strava. Čestitam" zadovoljno se nasmije.

"Hvala"

"Harry vrijeme je" čuje se glas njegovog menadžera.

Harry nezadovoljno otpuhne. Kaže da mi se izvinjava što mora ići, da me puno voli te da mu nedostajem, a zatim prekine vezu.

Već je bilo vrjeme za večeru. Kad završim s jelom još jednom pregledam skripte na kojima su napisane razne verzije štiva koje će uskoro biti objavljeno. Još uvijek ne vjerujem da ću imati svoju knjigu. Knjigu baziranu na pravom iskustvu, 'Osamnaestogodišnja Amy započinje svoj novi život izvan zidova koji joj nisu mnogo toga donijeli. Novo mjesto, nova okolina, novi ljudi... Šta se dešava kada se Amy zaljubi u dečka svoje cimerice?' je jedan od kraći opisa moje knjige. Ostavljam papire na stolu i odlazim u dječiju sobu. Luke je već zaspao, a i Molly pored njega. Luke je naš četverogodišnji sin, a Molly je mačka koju je Harry kupio jer se Lukeu svidjela. Osmijeh je na mom licu dok popravljam deku kojom je Luke pokriven. Ostavljam poljubac na njegovoj glavci nakon ćega gasim svijetlo i izlazim iz sobe.
Upravo počinje emisija u kojoj Harry gostuje. Udobno se smjestim na kauč i svoju pažnju usmjerim na televizor.

"Dobra večer i dobro nam došli u novu epizodu. Naš današnji gost je nama svima dobro poznat. Molim jedan veliki pljesak za Harrya Stylesa" voditelj govori.

Harry se pojavljuje na sceni. Ležernim korakom, sa svojim poznatim šarmerskim osmijehom prilazi do fotelje na koju sjeda. Da, njegov osmijeh se i dalje nije promjenio.

"I Harry kako si?"

"Odlično, hvala na pitanju"

"Kakav je osjećaj biti ovdje poslje dugo vremena?"

"Da budem iskren malo je neobićno biti ovdje sam, ali nedostajalo mi je ovo mjesto"

"Negdje sam pročitao da nemaš više kontakta sa ostalom četvorkom"

Nasmijem se.

"Ne, to nije istina. Previše toga smo proživjeli skupa da bi tek tako mogli izgubiti kontakt"

"Uvijek su te smatrali najpoznatijim članom One direction-a, kako se sada snalaziš?"

"Ja nikad sebe nisam smatrao najpoznatijim. Iskreno to mi je bilo i pomalo glupo. Svi smo mi jednaki. Sada, kao što sam rekao, malo mi je neobićnio, ali vremenom ću se naviknuti vjerovatno"

"Da li ikad poželiš da vratiš vrijeme i ponovo nastupaš kao član benda?"

"Naravno, to je bio jedan od najljepših perioda mog života"

"A drugi je onaj kad vam se rodio sin?"

"Svakako"

Pstavlja mu još nekoliko pitanja koja jedva da ćujem jer sam u polusnu. Uspijem, ne baš svjesno pregledati ostatak intervijua nakon ćega gasim televizor i odlazim na spavanje.

...

U jutro u 7 sati me budi telefon. Nezadovoljno nešto progunđam, ali se javim. Na kraju je to bio samo prodavač nekih madraca. Poslije ne mogu zaspati. Razmišljam o životu. Prije samo par godina sam mislila da se svijet raspada. Kada je Ariel saznala za Harryevu aferu sa mnom. Bila je toliko ljuta da ja sama nisam imala hrabrosti više otići u stan koji sam djelila sa njom. Lea je otišla po moje stvari i prvih par mjeseci sam živjela sa njom. Harryu se to nije niti malo sviđalo i cijelo vrijeme me je pokušavao nagovoriti da dođem živjeti sa njim. Bio je toliko uporan da sam na kraju  popustila. Samo godinu nakon toga smo se i vjenčali. Luke je došao kao šlag na tortu. Ispočetka je bilo jako teško naviknuti se da imam muža, dijete, ali zahvaljujući Harryevoj mami koja mi je dosta pomogla sam uspjela. Naravno ne mogu izostaviti Leu i Harryevu sestru koje su mi također dosta pomogle. I sada nemam riječi kojima bih opisala koliko sam zahvalna Bogu što imam takve ljude u svojoj blizini.

_________________________________
Happy ♥