Directioner || h.s.

2

~Vanessa Stives~

''Diži se''

''Pusti me da spavam''

''Diži to ljeno dupe'' moja najbolja prijateljica je uporna.

''Ugh, subota je. Zašto mi ne daš da spavam?''

''Dogovorile smo se  da ćemo danas čistiti moju sobu''

Sranje. Sjetim se šta sam obećala. Čišćenje. Ko je to izmislio? Zašto je to izmišljeno? Zašto sam ja obećala takvo nešto? Poznavajući svoju najbolju prijateljicu mislim da bi mi još jednom doletjela u sobu da nisam ustala. Kada obavim sve što trebam i presvučem se odmah se zaputim u njenu sobu. Nije to toliki nered, koliko to neuredno izgleda zbog šarenih postera na njenom zidu. Zidu sobe koju djeli sa nekom malo zastrašujućom curom. Skoro da nikada nije u sobi. Čak zna prespavati negdje vani. Pustila je Leu da uredi sobu kako ona želi. Sve dok Lei ne smeta ni ja se neću buniti.

''Katy Perry's on replay, she's on replay...''

Ne opet. Prešutim. Moja najbolja prijateljica jednostavno voli pjevati. Pogotovo ako su u pitanju pjesme njenog najdražeg benda. S druge strane, ja volim muziku. Nekada je ona savršen naćin za obustiti se, smiriti, ali nikada ju ne mogu slušati ovoliko koliko Lea može. Da smo svi isti svijet ne bi bio zanjimljiv.

''Lea'' zovnem je kada primjetim da jedan poster spada sa zida.

Upitno me pogleda, a ja joj rukom pokažem na poster plavokosog momka. Vrisne, trčeći prema posteru. Malo se iznenadim. Vrisnula je dosta glasno. Kada zaljepi poster nazad na zid okrene se prema meni. I ona mene čudno gleda.

''To nisam bila ja'' kaže.

Slegnem ramenima, jer me to doista ne zanjima. Umorna sam od svih njenih vriskova na slike, pjesme i postere. Navikla sam i nemam se namjeru uopšte čuditi tome. Ponovo se čuje vrisak. Pogledam prema Lei koja sada čisti staklo na prozoru. Zvuk dolazi iz vana. Obje se poguramo na prozoru. Prizor koji vidim objašnjava vriskove. Pet momaka okruženih rasplakanim djevojkama. Uhvatim se za uho dok Lea vrišti pored mene. Uzima me za ramena drmajuči me.

''To su oni V, to su oni''

Pokušam je smiriti, ali nakon samo par pokušaja odustanem jer shvatim da je to nemoguće. Sjećam se da je meni trebalo punih sedam dana da se smirim iako su radili isto što i ja sad radim. Čvrsto u zagrljaju držim svoju najbolju prijateljicu.

''Svi u svoje sobe''

Oštri glas zaposlenice prihvatilišta odjekuje sobom. Mrzim taj razglas. Mislim da ću imati traume od njega jednog dana. Još jednom kažem Lei da se smiri, a onda napuštam sobu ostavljajući ju samu. Par minuta sjedim u svojoj sobi uživajući u tišini. Vjerovatno su svi u svojim sobama sada. Primjetim par stvari koje nisu baš na svom mjestu i odlučim ih pospremiti. Spuštajući zadnju stvar na njeno mjesto čujem kucanje na vratima.

''Slobodno'' derem se.

Vrata se tek sekundicu otvore nedopuštajući mi da vidim ko je tamo.

''Smetam?'' čujem hrapavi muški glas.

Sada se vrata skroz otvore. Ispred njih stoji isti onaj kovrdžavi dečko za kojeg sam uvijek govorila da je najljepši. Bijela majica, crne hlače i bijele convers patike. Jednostavno. Sviđa mi se.

''Ne'' kratko odgovorim.

Ležerno se prošeta pored mene sjedajući na moj fino zategnuti krevet.

''Iiii?'' pita.

''Šta iii?'' na pitanje odgovaram pitanjem.

''Nećeš se predstaviti. Nećeš me zagrliti, poljubiti, skočiti na mene?''

Neko je samouvjren. Ne stoji ti to momak, niti najmanje. Mada, i ja bih bila. Sa slatkim rupicama, prelijepim bijelim zubima i jednostavnim stilom. Poen za čupavog.

''Zašto bih to uradila?'' Pitam praveći facu.

''Ne znam. Cura prije je to uradila. Samo sam se pripremao'' ležerno odgovori.

''Ne ubrajam se u tu vašu skupinu'' kažem.

Stvori se tišina. Sjedam pored njega dižući svoje noge na krevet. Noge prislonim na svoja prsa. Gledam u zid ispred sebe, ali i osjetim njegov pogled na sebi. Neugodno mi je i odlučim to prekinuti. Okrenem glavu prema njemu tako da se gledamo licem u lice.

''Harry, je li tako?''

''Upravu si. Smijem li ja znati tvoje ime?'' pita.

Šarmer.

''Vanessa''

''Ness. Smijem li te tako zvati''

Bar je pitao. Klimam glavom kao odgovor. Šarmerski osmijeh se razvukao njegovim licem i rupice su se ukazale. Polako, ali sigurno počinjem da se topim. Ne, to se ne dešava. Ovo nisam ja. Ne želim biti. On je samo jedan od Leinih postera.

''Pa vidim da me znaš''

Sad je on taj koji prekida tišinu. Ne nadaj se Styles.

''Ubraja li se i prezime u to 'Vidim da me znaš'.''

Zbunjeno me pogleda.

''Znam tvoje ime i prezime. Harry Styles. To je sve''

''Bar nešto''

Kaže. Možda je očekivao da mu kažem njegovu čitavu biografiju. Nisam ja ta Styles.

''Ko je ovo?''

Pita pokazujući na sliku koja stoji zaljepljena na mom ormaru. Na slici smo Lea i ja. Volim tu sliku. Obe smo nasmijane i sretne tu.

''Najbolja prijateljica'' odgovaram.

''Dobra majica'' promrmlja, ali ga čujem. Još jednom pogledam sliku. Lea je u majici sa natpisom 'One direction'. Duhovito Styles.

''I ko joj je najdraži?''

''Louis'' kratko odgovorim.

''Idiot. A tebi?''

''Meni?''

''Da tebi. Ne moraš nas slušati da bih izabrala nekoga ko ti se bar malo sviđa''

Na šta ciljaš Čupavi?

''A šta ako nemam najdražeg?''

''Znam da imaš''

''Zašto si siguran?''

''Samo reci''

''Čupavi'' tiho kažem, ali sasvim dovoljno kako bi me čuo.

...

Kucanje na vratima prekine našu malu predstavu. Zapravo Harryevu malu predstavu. Glumio je momke. Po svemu što sam vidjela, oni definitivno nisu normalni. Vrata se otvore i plava prilika se ukaže ispred njih.

''Harry vrijeme je da krenemo'' neobavezno kaže slježući ramenima.

''Več?'' Harry pita.

''Harry prošla su dva sata otkako si u ovoj sobi''

Pogledam na svoj telefon. Stvarno su prošla dva sata. Nevjerovatno. Tako mi je prijalo njegovo društvo. Prvi dojam koji je ostavio se definitivno promjenio. Na početku je bio onako šarmerski nastrojen, ali onda, poslije mog odgovora 'Čupavi' kao da se razbio led i kod njega i kod mene. Počeli smo se zezati i glupirati. Uživala sam. Najljepših dva sata otkako sam u ovom domu. Zasigurno. Harry slegne ramenima praveći neku tužnu facu. Zezajući se naravno. Dobijem jedan poljubac u obraz, blizu usana. Preblizu usana.

''Hvala ti za ovo.'' Zagrli me.

''Hvala tebi'' kažem mu.

''Ćao Ness''

''Ćao Čupavi''

Gledam za njima sve dok ih ne izgubim iz vida u mračnom hodnjiku.