Directioner || h.s.

6

~Vanessa Stives~

Moja cimerka vidno nije bila zadovoljna sa tim da ću sljedeću sedmicu provesti kod kuće. Vjerovatno je očekivala da će više vremena provesti sa svojim dragim. Smiješno. U proteklih mjesec dana jedva da ga je spomenula. Sada kada je on ovdje odjednom je postala brižna djevojka. Istoj toj brižnoj djevojci je do prije par dana bilo važnije nalakirati nokte nego nazvati svog dečka. Nikako ne mogu reći da su tu u pitanju njegove pare jer nisu. To je jednostavno njen način života. Sebe je stavila na prvo mjesto i s tim se vodi. S druge strane, on se toliko trudi. Trčkara oko nje kao mali cukica. Čitavo popodne sam ih gledala. Ona hladno zahtjeva dok on ispunjava svaku njenu želju. To je hladno u mojim očima, u njegovim je tako slatko i umiljato. Vjerovatno bi postupala isto da sam na njegovom mjestu. Poslije mjesec dana bez voljene osobe normalno je da želiš učiniti da se ta osoba osjeća bolje.

...

Sutra ujutru sam uzela jednu jabuku iz zdjele sa voćem i skupa sa svojom gitarom sam se pokupila iz stana. Nisam imala snage da gledam scenari od jučer. Nikome nije ugodno gledati osobu prema kojoj gaji neke osjećaje u zagrljaju druge osobe. Inaće bi pored sebe imala Leu. Nedostaje mi ta vrckava cura. I dalje smo u kontaktu i obavezno se ćujemo, ali naši putevi su se malkice razišli. Sad sam tu imala svoju gitaru. Sjela sam ispod jednog drveta u parku. Bezvoljno sam prebirala žice po gitari. U većini slučajeva do bi zvućalo kao melodija neke pjesme od 1D-a. Na kraju, moje emocije su preovladale. Suze su se nekontrolirano spuštale mojim obrazima ostavljajući mokre tragove. Po ne znam koji put sam poželjela da nisam ovoliko emotivna osoba. Užasno je kad te i najmanja sitnica može dotući. Ma divno. Samo mi je još kiša trebala. Trčim kako bih što prije stigla kući. Kiša lije kao iz kabla i moja odjeća je potpuno natopljena vodom i sljepljena uz moje tijelo. Sreća je pa sam ponijela ključ od kuće. Ulazim i skidam patike. Kroz dnevnu prolazim kao da Ariel i Harry ne postoje, ali primjetila sam njihove čudne poglede na sebi. Gitaru gotovo da bacam u ćošak sobe. Iz ormara izvlačim prvu majicu i trenerku koje su mi došle pod ruku. Dok se kupam ne pokušavam zaustaviti suze koje su se odjednom ponovo počele slijevati niz moje lice. Sklapale su se s vodom u jednu prelijepu harmoniju. Završim kad mi ponestane tople vode. Iako osjetim glad ne tudim se izlaziti iz sobe. Uvlačim se pod topli pokrivač i polako se prepuštam snu.

...

Moj san prekida nepodnošljiva glavobolja. Bivam primorana izaći iz sobe. Harrya i Ariel zatićem u kuhinji kako jedu.

''Ariel imaš li tabletu za glavobolju?''

Čuvam se za stolicu dok me oboje zabrinuto gledaju. Vjerovatno i moja glad ima udjela u tome. Ariel bez rijeći odlazi, vjerovatno kako bi pronašla tabletu ostavljajući me samu sa Harryem. Par puta me pita jesam li uredu i pomaže mi da sjednem.

''Baš jučer sam popila zadnju''

Ariel stoji na vratima sa praznom tablom.

''Nema veze. Idem ja kupiti.''

Krenem ustati, ali mi se naglo zacrni pred očima i samo se vratim u sjedeći položaj. Bezizražajno gledam u Harrya dok on uputi jedan značajan pogled Ariel.

''Ja ću otići. Harry pazi na nju''

Zahvalim joj se. Bezvoljno kaže da je uredu i odlazi. Sama sam sa Harryem i znam da se to nije trebalo desti, ali ne trudim se razmišljati o tome.

''Popij malo vode, možda ti bude bolje'' on govori spuštajući čašu ispred mene.

Poslušam ga i otpijem gutljaj. Kada vidi sa sam ga poslušala ispred mene stavi tanjir sa piletinom koju su oni jeli za ručak. Doslovno me natjera da pojedem. Na kraju mu i zahvalim jer je bio u pravu. Osjećam se malo bolje. Pomogne mi da dođem do dnevne sobe. Nadam se da nije primjetio da sam se sva naježila od njegovog dodira.

''Jesi li bolje?'' pita kad sjedne pored mene.

''Jesam''

Skrenem pogled na stranu, ali osjećam njegov pogled na sebi.

''Ćesto nisi ovdije'' započinje priču.

''Volim provoditi vrijeme vani''

''Kul. Ariel mi je rekla da radiš u pekari. I ja sam radio. Fin je to posao''

''Da, jeste'' potvrđujem.

''Pa koliko dugo radiš?''

''Od 16-e godine''

''Praksa?''

''Ne. Pare su mi trebale za školovanje.''

Stvarno o ovome pričamo? Opet?

''Roditelji ti nisu htjeli plačati?''

''Više kao 'dom mi nije htio plačati'. Nemam roditelje.''

''Oh..''

Pogledam ga. Njegova glava je spuštena kao da time govori da mu je žao što je uopšte pitao. Ne znam zašto, ali svoju ruku spustim na njegovo koljeno lagano ga drmajući. Primjetim da u nevjerivci gleda moju ruku. Kad pogledam u istom smjeru kao i on shvatim i zašto. Na mojoj ruci je ista narukvica koju sam imala i prije dvije godine. Ista ona narukvica s kojom se on igrao gotovo dva cijela sata.

''Ness''...