~Briga me za spašavanje svijeta, ni on nikad nije spasio mene.~ Ante/ Ona je tako hladno ušla u kuću, ne okrečući se. Nisam navikao na to, ali sam to od nje očekivao. Oduvijek sam zaljubljen u nju, zato što je drugačija. Nje sam se plašio, ona nije bila kao ostali i iz nje je virila kompliciranost. Nije pratila trendove i ponašala se kao svi ostali. Imala je svoje stavove i mišljenja, nije ju bilo briga za tuđa mišljenja i zle poglede. Uvijek je bila svoja. Za nju mogu reći da je zaista tiha osoba. Ona sve radi u tišini i mirno. Sve cure oko mene su bile glasne i zaista glupe, derale su se i natjecale koja će biti glasnija misleći da tako pokazuju svoju inteligenciju. A s druge strane je bila Deniz. Ona nikad nije voljela pričati s drugim ljudima i teško je puštala da joj se drugi približe, ali kad bi dopustila opravdala bi njihovu želju za njenom blizinom. Ona je uvijek bila pametna, kod nje si uvijek mogao čuti nešto mudro, naučiti nešto novo. Kao da nije iz ovog vremena, često mi padne na pamet i uvijek imam dojam kao da je došla iz prošlosti spasiti današnji svijet. Okrenuo sam se i otišao na plažu. Kad sam bio u srednjoj školi nekad bi potajno pogledom tražio nju. Uvijek bi sjedila sama na istom mjestu zatvorenih očiju i osluškivala šum valova. Ponekad bi čitala neku knjigu, a ponekad bi se igrala sa psom. Sjeo sam na njeno mjesto i u pijesku nacrtao srce. U njega sam stavio medaljon, a ispod napisao A♡ D Sjedio sam dosta dugo zamišljen da nisam ni shvatio da je pala noć. Čuo sam neke korake iza sebe pa sam se blago okrenuo i vidio Deniz. Stajala je iza mene i promatrala me. Nakon par sekundi je sjela pokraj mene i ugledala srce u pijesku. Dugo je promatrala i nakon nekog vremena digla pogled na mene. "Kad si doša?"pitala je kao da je to najnormalnija stvar na ovome svijetu. "Jutros."odgovorio sam, a ona je kimnula. Promatrao sam ju, njene oči, nos, crte lica, usta... "Zašto ja i zašto sad?"upitala je odjednom. "Nisi ka druge."rekao sam gledajući ju ravno u oči. "Mrzin taj izlizani klišej."rekla je i malo se nasmješila. "Uvik san ti se divija."rekao sam. "Možeš imat bilo koju."rekla mi je. "Ne mogu."rekao sam i izravno ju pogledao u oči, a ona je odmah razumjela. Kimnula je glavom, kao da mi to potvrđuje, kao da mi garantira da ju nikad neću moći imati. "Nismo mi jedno za drugo."reče tiho ali odlučno. "Zato i je zanimljivo."nadodam. "Dokad ostaješ?"upita. "Drugi prvog iden nazad."rekao sam. "Njemačka?"nesigurno spomene. "Njemačka."potvrdim. "Lijepa zemlja..Na sjeveru graniči sa Sjevernin moren, Danskon i Baltičkin moren. To je demokratska parlamentarna savezna država i sastoji se od 16 saveznih zemalja od kojih su tri samostalni gradovi. Vodeća je u svijetu i jedna je od članica osnivanja Europske Unije. Glavni grad je Berlin, a u njemu su smješteni parlament i vlada. Ujedinjena je kao država za vrijeme Francusko-pruskog rata.Uz to sve, ima puno znamenitosti."rekla je. O tome Vam govorim, ona zna sve. Od nje uvijek možeš nešto naučiti. "Volila bi ju posjetit?"pitam. "Volila bi ja bilo di otić al nemoguće."rekla je zamišljeno. "Kako?"pitam. "Iman 23 godine nisan se makla dalje od Makarske neman nikoga i sve me ode podsjeća na pokojne roditelje a para za pobić neman."rekla je. "Ja ću ti pomoć."rekao sam. "Nema šanse."odgovorila je i rukom razbacala srce u pijesku. "Ovo je moja sudbina, rođena san da vatan ribu i pomažen ljudima u mistu, a ti si rođen da ostvaruješ snove."rekla je. "Šta ako si ti moj san?"pitam. "Taj se neće ostvarit."kaže pomalo bezobrazno i nasloni glavu na moje rame. Krenuo sam nešto reći no prekinula me. Želi da budemo malo u tišini. Baren san kraj nje. "Ajde dosta je."rekla je i digla se pa pružila ruku meni. Ustao sam se za njom i promatrao ju kako uživa na plaži. "Mogu li te slikat?"pitao sam a ona se okrenila. "Za uspomenu."rekla je i nasmješila se.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Deniz/ Nakon sinoćnjeg razgovora s Antom nisam mogla spavati. U njemu ima nešto, koliko god sam govorila da je isti kao svi ostali. Zašto baš ja? Zašto odjedanput? On je u Njemačkoj već par godina i dođe u Vinjane jako rijetko. Čudno mi je da se vratio u sred sezone. Možda mu se nešto dogodilo. Ustala sam se iz kreveta i uzela laptop s radnog stola. Opet sam sjela na krevet i upalila internet. Ante Rebić - ukucala sam, no članci o njemu su bili samo hvale vrijedni. Nije bilo ništa skandalozno. Eh, Ante. Vidiš da se trud isplati. Zatvorila sam laptop i ponovno legla. Sinoć smo pričali i nećemo više. Ovo se desilo sad i nikad više, ne smijem sebi dozvoliti da razmišljam o njemu. Ne daj Bože da se zaljubim u njega pa da oglupim!!
Ujutro sam se probudila i na brzinu obukla. Danas mi je slobodan dan - znači idem na plažu. Ne razumijem ljude koji se kupaju samo ljeti, pa ako se kupaš svaki dan onda se navikneš na sve temperature. "Deniz!"taman sam krenula sjesti na svoj bicikl kad sam čula da me netko zove pa sam se okrenula. To je bila Ivana. Ona je oduvijek zaljubljena u Antu. "Ej, mala."pozdravim je s osmjehom. "Triba mi savjet."rekla je uspuhano, vjerojatno od trčanja. "Pucaj puško."rekla sam. "Rebić me sinoć poljubio, i znaš ono...Spavali smo..."govorila je a ja sam vidjela da joj je pomalo neugodno. Ne znam zašto, ali malo me rastužilo iako sam znala da je to Ante i da će to napraviti. "Oko čega ti točno triba savjet?"pitam. "Pa, znaš... Znan da ima sto žena ovo ono al znan i da ima neku nikad prežaljenu curu blabla znaš kako to ide ta sranja... No, on mi nudi samo da spavamo skupa iako zna da san luda za njin."rekla je. Zašto su muški takvi kreteni? "Jedna od najhrabrijih stvari koje ćeš ikad napravit je reć ne. Neke ljude jednostavno idealiziramo, opravdavamo ih. Neke ljude volimo šta god učinili. Tražimo razloge za njihove postupke, ne čitamo između redaka i ignoriramo 'možda' prije 'te volim' i 'ali' nakon. Neke ljude bi čekali i kad bi prestali dolazit. Dajemo in ljubav ne primajući ništa zauzvrat, objašnjavajući sebi 'možda ja ne valjan, možda je mene teško volit'. Koračamo za mrvicama koje nan neko baca nedovoljne količine da nas nahrani ali dovoljnu da nas namami. Neke ljude volimo 'unatoč'. Volimo ih i kad lažu, kad sakrivaju, kad nas povride i tiraju. Najhrabrija stvar koju ćeš danas napravit je reć ne. Najhrabrija stvar koju ćeš ikad napravit je ponovo zavolit. Nekog ko voli bez 'možda' i 'ali', nekoga ko te voli 'jer'." "Fala ti na ovome, tribalo mi je ovo."rekla je i osmjehnula mi se. Volim kad su ljudi sretni. Osmjehnem se i ja njoj a ona nastavi svojim putem pa i ja nastavim svojim. Došla sam do 'svoje' plaže i ugledala Antu. Stvarno, Bože!?

Zašto je on tako savršen? Odmahnem glavom pa odložim torbu za plažu na pijesak. On me ugledao i nasmijao se. Skinula sam odjeću i ušla u more. Srića nisan jedini debil koji se kupa u 11.misec.
"Zna san da ćeš doć."rekao je nasmijano. "Vidoviti Milane, nisan te pripoznala."rekla sam sarkastično na što se on još više nasmijao. "Koje priče kruže o meni ode?"pitao me ozbiljno. "Samo istinite..Da si kreten."odgovorim istom ozbiljnošću. "Po čemu san ja kreten?"pitao me i približio se nenormalno blizu. Odgurnula sam ga da ga udaljim malo od sebe. "Možda jer svaku večer imaš drugu curu, iskorištavaš ih iako znaš da lude za tobon i tako...Ništa posebno."kažem drsko. "Aludiraš na Ivanu?"pita i malo nakrivi glavu sa podsmjehom. "Aludiran na sve."kažem i prevrnem očima. "Jel ti smeta šta ti znan sve prije bolje nego ti?"pita me i ponovno se približi, no ovaj put ga ne odgurnem. "Ne, dapače. Zahvalna san ti šta si in ostvarija snove."vratila sam istom mjerom. "Šteta šta ti ne želiš saznat šta dobiješ kad san ja u krevetu."rekao je šaputajući mi u uho. Malo odmaknem glavu pa ga pogledam. "Jedino šta stebon mogu dobit je neka boleščina."kažem ljuto i izađem iz mora. Glupan neotesani. Gorila obrasla.
Izašao je za mnom iz mora te mi se približio uhvativši me za podlakticu. "Znaš li da me pališ tako nedostupna?"unio mi se u lice. "Znaš li da mi se gadiš tako odvratan?"unesem se i ja njemu. "Previše si samouvjerena, tribat ćemo poradit na tome."odvrati mi. "Imaš predobrog ćaću, šteta šta si ti takav debil."kažem i odem.
Iznenađujem sama sebe. Zašto Ante ovako djeluje na mene ? Ovo nisam ja. Ja ne vrijeđam i ne svađam se, samo se okrenem i odem. Ali, on. On u sebi ima nešto što izvlači sve iz mene.
