MORE • Ante Rebić •

8.

~Isti Bog je stvorija i pod isti krov je stavija čovika i tovara...~

Ante/
Ujutro sam se probudio i čim sam otvorio oči pogledao sam mobitel. Pokazivao je da je 7 sati i da je nedjelja. Nedjeljom idem na misu, a danas planiram pitati Deniz hoće li sa mnom. To mi je uvijek bilo zanimljivo, ima muslimansko ime a katolkinja je. Zanimljivo. Obukao sam se pa ušao u zahod te ibavio jutarnju higijenu. Došao sam do kuhinje i vidio nju kako spava na podu, na istom onom mjestu na kojem sam ju sinoć ostavio. Sjeo sam do nje pa sam ju lagano prebacio sebi u krilo. Vjerojatno će ju sve boljeti kad se probudi. Držao sam ju u svom krilu nekoliko minuta, nepomično ju promatrajući želeći od trenutka da potraje zauvijek.
"Deniz."šapnuo sam njeno ime i lagano je prodrmao. Ona se postepeno budila te je otvorila oči. Kad je vidjela mene uputila mi je zbunjeni pogled i uspravila se. Izustila je bolan jauk i pokušala se rastegnuti.
"Jesi dobro?"pitao sam.
"Super san...Skužila san zašto ljudi ne spavaju na podu, ako ništa drugo."odgovori, a ja se počnem smijati.
"Kako si uopće uspila odi zaspat?"pitam.
"A gledala san zalazak sunca pa me odnilo."rekla je nervozno se osmjehuvši i izbjegavajući moje oči.
"Slatka si dok se sramiš."rekao sam a ona me konačno pogledala.
"Hvala."promrmljala je i brzo spustila pogled. Ponovo je sjela do mene i pogledala me.
"Razmišljala san dugo, i donila odluku."rekla je. Ja sam ju upitno pogledao i dao joj pokretom do znanja da nastavi. Prije nego što je počela govoriti, uzdahne.
"Tila bi ostat stebon. Oprosti na onon čudnon ponašanju jučer."rekla je a meni se ogroman osmijeh nacrtao na licu. Ovo je zaista posljednje što sam očekivao.
Povukao sam ju u snažni zagrljaj. Zagrlila je i ona mene.
"Da ni slučajno nisi pustija."rekla je a ja sam se nasmijao i još ju jače stegnuo. Malo je provirila svojom glavicom preko mog ramena i pogledala me.
"Šta bi ja bez tebe."rekla je tiho i nasmijala se. Ja sam ju poljubio u obraz i blago odmaknuo od sebe.
"E, pa kad si već došla do tog zaključka moraš smenon na trening kako bi mi zahvalila šta postojin."rekao sam samouvjereno a ona se nasmijala.
"A šta ću od tebe..."rekla je, a ja sam joj pružio ruke da se ustane s poda.
"Jao!"uzviknula je kad je počela hodati, pa se uhvatila rukom za leđa poput neke stare bake a meni je to bilo smiješno. Kako sam stajao iza nje prišao sam joj s leđa i uzeo je u naručje te ju odnio do sobe. Ona se držala rukama oko mog vrata i promatrala me.
"Izvolite, prinčipeso."rekao sam i spustio ju na krevet.
"Ko bi reka da Ante Rebić nije kreten..."rekla je smješkajući se.
Pogledao sam ju a ona se još više nasmijala. Otvorio sam ormar i izvadio svoju bijelu Adidas trenerku i bacio joj na krevet.
"Jesi ti normalan?!"pitala sam ga u nevjerici a ja sam je upitno pogledao.
"Ova tuta je bila! A bila boja deblja. Izgledat ću ko vepar u njoj."objasnila mi je a ja sam joi se počeo smijati.
"Ti nisi sva čusta u glavi, aa? Ka prvo, imaš 30 kila sa kreveton i predobro će ti stajat, a ka drugo nisi vepar nego prase jer je vepar muška svinja."rekao sam a ona se počela smijati.
"Humor jadniji od mog života."rekla je i nasmijala se nekako mučno.
"Ne seri. Znaš koliko bi cura tile tvoj život? Imaš Antu Rebića!"rekao sam i bacio se na nju pa ju počeo škakljati.