Love you 'till the end ~ z.m.

Chapter 4

4.dio - Grižnja savjest?

"Kako si mogao napraviti takvo nešto?" sa osuđujućim pogledom ga je gledao njegov najbolji prijatelj s kojim se družio još od djetinjstva.

"A pa znaš i sam da naša veza nije bila nešta." zastao je i pogledao u smeđokosog dečka ispred sebe. "Zaručili smo se iz jednog jedinog razloga, a kasnije sam s njom bio iz grižnje savjesti." rekao je crnokosi mladić sjedeći na crnom kožnom kauču sa cigaretom u ruci i prisjećajući se jednog nezgodnog trenutka iz njegove prošlosti.

FLASHBACK...

~Prije dvije godine~

Sivi zidovi hladne ćelije postajali su još mračniji i hladniji kada bi padala noć, a Zayn je to dobro znao. Nije volio ovo mjesto i nije znao kako će sljedećih šest mjeseci provesti na tom okrutnom mjestu gdje bi dan provodio sa nemilosrdnim ubojicama i silovateljima koji se nisu bojali ni čuvara, ni zakona, ali ni Boga.

Bio je tek jedan dan ovdje i ovo mu je druga noć, ali bi s mjesta pobjegao iz ove grozne ustanove gdje se nisu poštovala ljudska prava, gdje se prema zatvorenicima odnosilo kao da su životinje, što i nije bila laž jer su neki zbilja bili poput životinja, ali ne i on.

Sam si je kriv što je završio na tom mjestu. Sada mu više nije bilo spasa morat će nekako preživjet dan za dan. Htio se pomiriti sa time, ali nije mogao. Da je mogao vrištao bi iz svega glasa.

Baš kada mu je život krenuo na bolje, kada je našao dobru curu, pomirio se sa ocem i odvikao se od droge on završi u zatvoru. Zašto? Zato jer je prijatelju htio pomoći da se što prije riješi robe koju je nabavio. Nitko mu nije vjerovao da nije njegova, ali bilo mu je svejedno. Sada bi mogao umrijeti, počiniti samoubojstvo i nikoga ne bi bilo briga za njega, nitko ne bi žalio za propalicom poput njega. Možda bi mu kliznula koja suza niz njegov meki i rumeni obraz da mu srce nije postalo prašina koju je otpuhao vjetar.

Nije znao kako, ali preko noći se pretvorio iz čovjeka u čudovište koje se krilo u njegovoj tamnoj strani duše. Sada je njegova cijela duša bila prekrivena tamom, demoni unutar njega su prevladali. Oči mu više nisu bile one iste nježne smeđe boje kao neki dan, sada su izgledale kao dvije crne rupe bez dna. Dosta njih je to primjetila i izbjegavalo ga u širokom luku.

Mislio je da su ga svi napustili i baš kada se prepustio samoći saznao je da ima posjet. Stavili su mu lisice oko ruku i sa njim krenuli prema prostoriji za posjete. Zanimalo ga je tko je došao da ga ismijava. Stisnuo je toliko jako usnice u napadu bijesu da su mu polavile.

Kada je zakoračio u prostoriju za posjete ugledao je jedno prazno mjesto i približio mu se. Nije bilo nikoga i već je mislio da ga ismijavaju kada se sa druge strane pojavila plavuša sa suzama u očima. Mali osmjeh mu se prikrao, ali je brzo nestao. Podigao je slušalicu u namjeri da joj nešta kaže. Ona je učinila isto dok su joj suze kvasile lice i lagano prislonila slušalicu na uho.

"Zašto si došla?" hladno ju je upitao Zayn dok ga je ona s nevjericom gledala. To nije bio onaj njen Zayn kojeg je upoznala prije par mjeseci. Ovaj je bio čista suprotnost, hladan i namrgođen, ono što ona nije voljela. Samo je još jače briznula u plač. Zayn nije imao namjerjeru da je  zaustavi. Ostavio ju je da se isplače.

Kada se napokon malo smirila pogledala ga je svojim malim i tužnim očima.

"Došla sam da ti kažem da ću te izvući odavde. Ne želim te ostaviti da truneš ovdje..." i još je nešto rekla no Zayn ju nije čuo jer je mislima odlutao. Nije mu bilo jasno zašto mu ta umiljata cura pomaže. Njezin otac ga uopće ne može podnijeti, on je bio od početka protiv njihove veze. On je htio da njegova kćer bude s nekim visokoobrazovanim mladićem, a ne nekim spadalom i propalicom kao što je on. Opet se vratio u stvarnost kada je primjeio da ona šuti.