Draga bilježnice, moj ginekolog je idiot. A ja bome još veći.
Jesi li ikada čula da trudnicu žele izbaciti iz rodilišta i suptilno joj dati brošure za porod u kadi...doma? Ne? E pa, jebi ga, došla sam do toga. Kako je sve krenulo? Ovako...
Pošto sam u zadnjim tjednima trudnoće, kontrole obavljam svakih par dana.
Gegam se kao pokretna lubenica mediteranskog ratara i živčana sam na sve što je pokretno i nepokretno. Dobro, to nije ništa novo, ali sad je kao na steroidima. I prije tri dana sam dogovorila pregled u podnevnim satima jer je šef ginekologije imao ujutro carski. Dolazim ja u bolnicu, sva prokleto sretna jer nema gužve i sjedam u mračan hodnik. Jer zašto bi svjetlo bilo upaljeno ako nema cijele vojske nadrkanih trudnih žena? I nema veze. Sjedim ja tako kao budala, sama, igram igricu na mobitelu u nadi da će netko vidjeti moje osvijetljeno lice. Deset minuta kasnije izlazi sestra iz ordinacije i urliče na mene da zašto nisam pokucala. Ok, pregrizem govno, ne svađam se. Ona pozove doktora koji je na drugome katu i zamoli me da pričekam.
Prođe još deset minuta i čujem ja klompe kako odzvanjaju hodnikom. Uskoro se uz zvuk pojavila i silueta malog, debelog čovječuljka. E, zajebi sve ako lik ne izgleda kao pingvin iz Batmana. Dolazi on do mene i vidim nosi u rukama tanjur pokriven aluminijskom folijom. I dalje ne reagiram jer, eto, čovjek možda nosi neku hranu sestri. Kako su mi osjetila poput onih izgladnjele hijene, nanjušim nešto fino i mozak mi pošizi. Sklapam pakt sama sa sobom da ću na povratku kući stati negdje i kupiti hamburger...i pojesti bez da mali i Blaž znaju.
Ulazim ja fino u kabinu i čekam da mi otvori vrata.
Sjećam se divnih dana kad sam mogla gaćice staviti i skinuti bez da se osjećam kao čunj u bestežinskom stanju. Ulazim u ordinaciju i doktor mi veli da si legnem na mučitelja (tako sam prozvala ginekološki stol). Legnem ja, on piše nešto na kompjutor. Dosadno mi je. I tada ugledam onaj isti prokleti tanjur na stolu pored njega. I pazi sad. Doktor fino skida foliju, uzima štruklu i počne jesti. Mislim si, jebo' te, jesam ja na ginekologiji ili kod bake Milice?! Ajde, nekako i to zanemarim. Čovjek je valjda gladan. Dug dan. Nije stigao jesti za vrijeme carskog. Ok. Ali neeeeee!
Zamoli on mene da dignem noge jer želi vidjeti otvaram li se.
Prežvačem sram i činjenicu da sam se posljednji puta depilirala kada su dinosauri hodali svijetom. Stavlja on rukavicu, poravna naočale, uzme još dva komada štrukle i nestaje mi iz vidokruga. Znam ja da je đubre dolje negdje, ali ga ne vidim od trbuha. Lovi me panika. Jebo' te, još će mi debil zagurati to u nju i rodit ću burek. Osjećam kako opipava moju...je l'...i žvače. Mislim si, dobro, Štefica, pa jesi li pala tak nisko da ti ginekolog ispred čuče mora žvakati?! I onda je napravio kardinalnu pogrešku. Prestane me pregledavati, pogleda mi iznad trbuha i pita me, „I, Štefica, kako seksualni život?" Tu mi se nešto u glavi preklopilo. I tako, počela Štefica vrištati na ginekologa. Ulazi sestra, spremna prebiti i mene i doktora. Silazim sa stola. Rekoh, nećeš ti meni tu mljackati ispred nje. A-a. kultura je kultura. Njih dvoje se čude zašto pizdim. Zašto?! Ako na pregledu jede štrukle, što mogu očekivati na porodu?! Ketering janjetine i odojka ispod mog dupeta?! A ne, ne.
I nije se meni baš činilo da sam napravila toliku dramu.
A bome mi se nije ni činilo da je to toliko trajalo. No, izgleda da sam se zajebala. Od jednom čujemo kucanje na vratima, sestra otvara vrata, a unutra upada Blaž s pogledom „najebat ću va se svima svih svetaca". I kužim ga. Toliko često mora s posla da se čudim da još nije dobio otkaz. Blaž me smiri, nekako, popizdi na ginekologa i sestru zbog žvakanja i spremamo se otići. I onda meni sine da opet moram na pregled. I opet kod istog ginekologa. I trudna sam i po prirodi glupa kao top.
Da, čestitam pogodila si.
Digla sam toliku dreku da želim novog ginekologa da su me na kraju ispratili iz bolnice i čuli smo kako se križaju i mole da odem roditi negdje daleko od njih. Ali neće njima Štefica priuštiti tu sreću. A ne,ne. Ovo sada će biti inat. I kao treba imat ću trudove tri dana samo da me moraju trpjeti na stolu. On će meni jesti štrukle ispred čuče.
Tako, sad znaš da mi je ginekolog idiot. A ja idem peći štrukle. Ajde bok. Nadam se da ću pisati prije poroda.
