Chapter 12

6.9K 539 113
                                    

Moja Wattpad Ljubav

Chapter  12

Umreću.Period.

Ostala sam bez daha,bukvalno,kiseonik nije dolazio do mojih pluća.Prestala sam da dišem onog trenutka kada sam pročitala Evanovu poruku.Srce mi je toliko snažno lupalo da sam mogla osetiti kako tuče u mom grlu i ušima.Šta nije uredu sa mnom? To je samo poruka.Morala sam da dišem.Nema šanse da sada umrem,bar ne dok mu ne odgovorim.

Ali šta treba da kažem?Rekao je da mu se sviđam.Bože,Evan je priznao da mu se sviđam.Kikot je napustio moja usta označavajući kraj mučenja sa ne-disanjem.Nisam više osećala leptiriće u stomaku,ovo su više bili kao orlovi.Jednorozi i cvetići će da izniknu iz moje kože u svakom trenutku.Wow,to je malo previše,zar ne?

Budi kul i prirodna...

Počela sam da kucam poruku ali sam je brisala ponovo i ponovo.

Treba li da mu kažem da se i on meni sviđa,takođe?

Stvarno sam užasna u ovakvim stvarima.Treba da postoje knjige o tome šta da radiš u ovoj situaciji.Znate,kako da se zabavljate.

Postoje knjige o tome,idiote.

Moj unutrašnji glas se proderao na mene.Da,da treba da pročitam jednu od njih.Fokusirajući se na moj telefon,ukucala sam odgovor.

Ja:I ti se meni sviđaš,takođe.

Progutala sam knedlu i poslala je.Ruke su mi se znojile.On nije odgovorio nekoliko minuta,što su usput bile najduže minute u mom životu.

On:Znam ;)

Namrštila sam se na njegov odgovor.

Ja:Malo smo arogantni?

On:To je istina.Znao sam da ti se sviđam.

Ja:Kako?

On:Previše si očigledna.

Ja:Ne,nisam.Čekaj...sviđam ti se...kao prijatelj ili...?

On:Znaš odgovor na to pitanje.

Ja:Znam?

On:Da ;)

Ja:Ne mislim tako.

On:   ;)

Ja:Evan...

On:Da?

Ja:Zaboravi.

On:Šta je bilo?

Ja:Želim da znam...

On:Šta?

Ja:Ne možeš očekivati da se ponašam normalno nakon što smo priznali da se dopadamo jedno drugom.

On:Zašto praviš tako veliku stvar od ovoga?

Ja:To jeste velika stvar za mene.

On:Zašto? Nisi me čak ni videla.

Ukucala sam odgovor i kliknula dugme 'pošalji' kada sam čula najgori zvuk u svom životu:Zvuk toga da mi je baterija na telefonu prazna.

„Ne,ne,ne,ne“ vikala sam užasnuta „ne možeš mi to uraditi,“ preklinjala sam uređaj u svojim rukama.Bukvalno sam bila na kolenima i rukama čekajući da se poruka pošalje.

Slanje...

Slanje...

„Hajde!“ počela sam da paničim.a onda se to dogodilo.

Moja Wattpad Ljubav//Prevod na srpski//Where stories live. Discover now