Onda kad ti sunce obuku u mjesec

117 12 0
                                    

Život je čudna zraka sunca koja nas ponekad isprži do te mjere da jedva osjećamo osim opeklina na tijelu išta drugo. Koliko smo puta doživjeli da su nas obezvrijedili na putu našeg rada i našeg stvaranja? Ovdje pričam o nama drugačijima, nama koji živimo u radu, ali onom stvaralačkom u kojem kreiranjem, razmišljanjem i drugačijim pogledom donosimo nešto staro, a opet novo, nešto što smo odjenuli u druge boje u pokušaju da to traje, da to postoji. Nažalost kad ti ukradu taj tvoj rad i kad on postane ništa drugo doli "običan", a nije, tad možemo reći da nas je sunce ispržilo. Krađa stvaralačkog zanosa, davanja svojih vizura, svoga identiteta, svoje posebnosti tad dobiva epilog koji nas ubija u našoj nutrini i našem postojanju. Doživjeti to na svojim leđima odjednom nas baci na koljena oduzimajući nam dostojanstvo kojim smo rođeni kao drugi i drugačiji. Moram priznati da to tad traži od nas nadnaravnu snagu da iznova opet krenemo dalje u smjeru koji je bio i ostao naš. Roditi se ispred svog vremena i gledati kako primitivizam uništava korijene kulture i zamata ih u novine politike znati da tako guši čovječnost i oblači ga u kriva svojstva zbog ogromnih taština rađa samo jedno pitanje......gdje je kraj lošoj slici svijeta? Imamo ljude bez empatije za druge, ljude bez poštovanja prema radu, ljude bez čistog lica s lažnim maskama, ljude koji svoju ludost pretvaraju u norme dajući na važnosti nevažnostima, a istovremeno rušeći sve i svih. Ne postoji poštovanje ta društveno moralna norma izgubila se je u moru bescjenja kako bi loše postalo dobro. Oblačeći sunce u mjesec rađa za pitanje jednu misao: " Zar ne poštovanjem sunca i mjeseca, pretvaranjem mirotvoraca u ratnike želite ubiti posljednju normu ljudskosti koja se zove poštovanje?" Nažalost molim sve mlađe kolegice i kolege zapamtite da ništa više nije vrjednije od poštovanja osim ljubavi iz koje smo rođeni. Širimo poštovanje u rezervatu neljudskosti s kojom smo okruženi i nikad ne zaboravimo naš rad svjedoči nas i svjedočit će jer je stvaran i istinit.

I. M.

Gdje je nestao čovjek?Where stories live. Discover now