Only you

1.DIO

Jungkook POV
Još uvijek držim Milicino pismo u nevjerici iako sam ga pročitao bezbroj puta.Sve više shvaćam kako je u pravu.Svaka rečenica koju je napisala,pa,istina je na neki način.Ona je zaslužila puno više ljubavi koju nije mogla dobiti od mene.A voljela me,govorila mi je to mnogo puta , a i djelima pokazala.Znam da sam ja za sve kriv,trebao sam joj posvetiti više pažnje,pružiti joj više ljubavi I dati joj sve što zaslužuje. No nisam.Žao mi je,iskreno mi je žao.Sam sam pustio da je na ovakav način izgubim.Uvijek sam bio zaposlen nečim drugim,nekim drugim,dok
me ona sve vrijeme čekala.I razumijem je I poštujem njenu odluku.Ali opet koliko god sam to malo pokazivao,volio sam je. Na samo pomisao na to da je sve ovo moja krivica I da sam mogao spriječiti da se ovo dogodi I zadržati je za sebe nisam mogao izdržati ,a da ne zaplačem.Čak ni ne znam kamo je odlučila otići niti imam pojma što je u ovom trenutku najispravnije uraditi.Krenuti tražiti je,ispričati joj se I pitati je da mi pruži drugu šansu I promijeniti se ili je jednostavno pustiti da ode,jer ako je to već odlučila onda sigurno ne želi da je tražim I uznemiravam je.A što ako sam u krivu?Doduše,dosta toga u životu sam uradio krivo. Ne znam što je ispravno.Možda je jednostavno očito i logično što trebam učiniti,no meni trenutno nije.S jedne strane kažu da,ako neku osobu zaista voliš,trebaš je pustiti da ide,a ako te stvarno voli vratit će ti se,a opet s druge strane kažu da se za pravu ljubav treba boriti I ne odustati od nje.Znam da me voli I ne treba mi dokaz zato,no imam osjećaj da je trebam pustiti na miru I nek nađe osobu koja je više zaslužuje od mene I koja će joj pružiti više ljubavi nego što sam ja ikada mogao I što ću ikada moći.Ona će uvijek imati posebno mjesto u mojem srcu,ali izgleda da je ovako najbolje.