Samo s tobom sve je moguće 🔚

2

"Ja sam već mislila da nas izbjegavaš." Javi se kokaška broj jedan kad dođemo do stola.

"Ne izbjegavam, morao sam otići po curu." Govori dok mi izvlači stolicu.

"Ti imaš curu?" Izbeči oči kokoška broj dva dok me odmjerava.

"Da, postoji li problem?" Ubacim se.

"Ne, ovaj.... samo nismo znale." Kaže pokislo.

"Zašto bi dovraga vi trebale znati?"

"Pa dobru smo si s Leom." Objasni.

"Dušo, da ste si dobre s Leom kao što tvrdite, ja bi vas već upoznala." One zašute jer sam ih spustila na zemlju, a Leo se samo smiješka.

"Dušo hoćemo li plesati?" Upita me pružeći ruku.

"Naravno." Kažem i ustajem se te odemo na plesni podij.

"Sad te potpuno razumijem." Kažem do plešemo.

"Rekao sam ti."

"Kako si uopće završio za njihovim stolom?" Upitam znatiželjno.

"Pa znamo se od prije, ali ih ne podnosim."

"A tko su one uopće?"

"Drinine sestrične, treće koljeno. Nije ih ni htjela zvati, ali umiješali su se njezini roditelji, pa da ih otkači pozvala ih je."

"Totalno je razumijem."

"Stavi ruke oko mog vrata." Kaže dok plešemo.

"Zašto?" Zbunim se.

"Da malo promijenimo pozu." Objasni, ja stavljam na vrat, a on na moja leđa te mi se još više približi.

"Znaš što me zanima?" Upita me tiho na uho. Jebote zašto njegov glas zvuči tako napaljujuće.

"Što? Upitam zbunjeno.

"Jel se ispod ove haljine nalaze gačice ili tangice?" Ostanem zaleđena u šoku, ali nas on pokreće.

"Šta te briga." Odbrusim mu bijesno, ali tiho da samo on čuje.

"Lako saznam sam." Kaže i ruke mu kliznu do mog dupeta te mi stisne na šta ja ispustim tih izdah.

"Miči ruke da ti ih ja ne maknula."

"Ne vjerujem." Kaže samouvjereno.

A da?"

"Da, ne bi željela sigurno napraviti scenu na bratovoj svadbi." Kaže samouvjereno.

"Ja bi rekao tange." Šapne, a mene ovo sve više i više napaljuje.

"Koje su boje?" Upita me nakon nekog vremena bez pardona.

"Crvene." Odgovorim mu namjerno.

"Mmm moje najdraže."

"Pa šteta što ih onda nećeš vidjeti." Istaknem.

"Jesi sigurna?" Upita me.

"Jesam."

"Nemoj biti." Kaže mi te se zaputimo za stol da jedemo.

"Daš mi malo svoj mobitel?" Upita me dok smo za stolom.

"Zašto?" Zbunjeno upitam.

"Ma ne mogu svoj naći, a siguran sam da sam ga imao maloprije." Pipa i gleda sve đepove na sebi.

"Dobro, ajde da te nazovem." Predložim i on mi izdiktira svoj broj. Nazovem ga kad počne mobitel zvoniti, a on ga izvadi iz hlača i nasmiješi se.