Samo s tobom sve je moguće 🔚

19

"Drina jesi se čula s Emom? Jel gledala emisiju?"

"Zvala sam je, ali očito nije gledala. Bila je taman došla kući, ali ne vjerujem da neće vidjeti što si sve rekao. Iako sam joj i ja rekla."

"I? Ne drži me u neizvjesnosti."

"Nije me htjela slušati, samo je našla izliku da što prije prekine."

"Dobro, hvala ti. Čujemo se, ljubi dječicu i pozdravi Maria."

"Sve će doći na svoje vidjet ćeš."

"Nadam se."

Super zbog onog jučerašnje emisije ne mogu ni izaći jer su novinari okupirali ulicu. A naša glupa policija ne može ništa, nisu na privatnom prosjedu. Idioti, glupi. Ne preostaje mi ništa druga nego da zovem onog tko je to i zakuhao

"Ooo pa tko se to mene sjetio?" Javlja se sav sretan.

"Ne zanima me kako ali izvoli istog trena maknuti glupe novinare ispred moje zgrade. Ne mogu nigdje zbog tebe!!"

"Moram prvo razmisliti." Kaže i osjetim kako se smiješka.

"Nemaš šta razmislit!! Ovo si ti zakuhao prema tome izvoli to riješiti kako god znaš i umiješ!" Brecnem se i poklopim. Toliko o tome da mu se vratim. Iznervirao me jednom rečenicom.

Smiri se Ema, diži. Osjećam se kao u kinu doslovno. Sve sam morala spustiti jer su me slikali. Cimnem se kad netko pozvoni ali ne planiram otvoriti. Sigurno opet oni glupi novinari. Jao ubit ću Lea.

Samo malo pa zašto bi se ja trebala skrivati i biti ovdje zatvorena? Pa nisam ništa ja napravila. Na brzinu se obučem i krenem na doručak vanka. E sad Bože pomozi.

"Eno je." Poviče jedan novinar i svi dolaze do mene dok ja idem prema izlazu.

"Ema planiraš li Leu dati drugu šansu?"

"Jesi gledala emisiju?"

"Što kažeš na to da bi Leo ostavio karijeru zbog tebe?" 

Pitanja su samo prštala na sve strane, a ja sam jedva prolazila pored novinara.

Odjednom osjetim kako me netko prima provlači sebe i prolazi kroz mnoštvo novinara, prvo se uplašim, a kad čujem njegov glas odahnem.

"To sam samo ja." Prepoznam Karlov glas koji me vodi prema autu.

"Hvala Bogu." Odahnem kad uđem i on pokreće auto.

"Pa kako si Emice?" Upita podrugljivo.

"Trenutno sam raspoložena da ubijem tvog prijatelja." Uzvratim mu.

"Odlično, onda te vodim njemu."

"Šta!? Ne, možeš me ostaviti tu negdje."

"Leo me je poslao po tebe čim si ga zvala, prema tome žao mi je, ali ne mogu." Kaže sa smiješkom i iskulira me, a meni dođe da ga ubijem skupa s Leom.

Nakon pola sata zaustavljamo se na jednom stajalištu i ugledam Lea sa smiješkom. Karlo izlazi i pozdravlja se i za njim ja izlazim.

"Jesi ti normalan?!! Viknem kad stanem pred njega.

"Vidimo se brate." Karlo ulazi u auto i odlazi.

"Zdravo i tebe. Jesi preživjela novinare?"

"Leo!!!"

"Znam da si jučer gledala emisiju. Mislio sam svaku riječ koju sam rekao." Govorim dok je svojom rukom mazim po obrazu.

Očekujem kako će mi šamar sad zveknuti. Ona se odiže na prste i navlači me za jaknu prema sebi i ljubi. Ukočio sam se od šoka, ali ubrzo sam se opustio i započeo strastveni poljubac. To je to, nešto za cijeli život. Nitko drugi nije bitan. Ne obaziram se oko sebe jel ima nekog ili nema. Spuštam ruke na njezine bokove i provlačim je bliže sebi, dok su njezine ruke na mojem vratu. Nakon nekog vremena kad nam ponestane zraka odvojimo se jedno od drugog i samo je zagrlim. Poljubim je u čelo i ništa ne pričamo. Treba mi ovo, treba mi ona. Ne znam ni sam koliko dugo tako stojimo na ovoj hladnoći.