Samo s tobom sve je moguće 🔚

27

Mislim da nikad prije nisam došao kući, ne moram ni govoriti da sam prekršio puno zakona samo da što prije stignem.

"Ema!!!" Odmah zazovem njezino ime čim uđem. Odmah krenem prema sobi. Kad uđem mrak mi padne na oči. Ema sjede naslonjena na krevet i jeca dok drži lice u rukama. Šta se dovraga dogodilo? Odmah dolazim do nje i stavljam joj glavu na moja prsa dok ona nastavlja da plače.

"Ema što se desilo?" Upitam zabrinuto dok joj mičem njezine ruke s lice. Lice joj je cijelo mokro od suza koje polako brišem svojim prstima. Ništa ne razumijem, što se desilo?

"Ema brineš me, smiri se. Što god da je u pitanju, riješit ćemo." Govorim joj polako dok je dragam po leđima, dok ona ispusti jecaje. Polako je tako dragam da se smiri, dok ona i dalje plače, a ja još brišem suze. Pustim ju da izabaci sve iz sebe, pa ćemo onda razgovarati.

"Bolje?" Upitam kad osjetim da se konačno malo smirila, ona samo klimne glavom ali je ne diže sa mene. Vjerojatno je nešto ozbiljno čim me ne želi još pogledati.

"Ema što se dogodilo?" Upitam ju zabrinuto. Ona se samo još više stisne uz mene i ne pomiče.

"Ozbiljno Ema?!!" Upitam ne vjerujući.

"Nećeš se dići odavde dok ne kažeš, pa ti vidi kad će to biti, ja imam vremena cijeloga svijeta." Kažem oštro, ali ona uopće ne reagira.

Više ni sam ne znam koliko je prošlo, ona ništa ne progovara. Ja čekam da ona počne pričati, ali ništa. Imam i ja neku granicu. Odižem se zajedno s njom. Nju posjedam na krevet dok ja ostajem stajati ispred nje. Ona i dalje ne želi da me pogleda.

"Ema zar nismo gradili odnos na povjerenju? Zašto onda ne želiš da kažeš u čemu je problem? Na vjenčanju smo pristali u dobru i zlu." Govorim joj dok čujem koje šmrcanje.

"Bojim se." Tiho progovori, da je jedva čujem.

"Čega ljubavi." Čučnem da budem u ravnini s njome. Kad konačno digne pogled sve u meni se slomi, vidim joj strah i to veliki.

"Vjeruješ mi?" Upitam kad je uzmem za ruke koje se tresu. Samo klimne glavom kao odgovor. Dok joj ja stisnem za ruku da zna da sam ja tu što god da desi, te sjednem pored nje.

"Onda što god da je u pitanju možemo zajedno riješiti." Kažem te me ona samo zagrli.

"Trudna sam." Kaže, a ja ostanem u šoku, iznenađen. Mislim drago mi je, ali nismo sad planirali dijete. Samo me zagrli dok sam ja još kao kip.

"Trudna pa trudna, pa šta?" Kažem joj polako.

"Kako misliš pa šta?!!!" Brecne se.

"A što bi trebao ludjeti? Koliko vidim ti to radiš za nas oboje. Šta želiš da vičem sad na tebe? Desilo se i nema povratka." Mirno joj pokušavam objasniti.

"Ja nisam spremna još, kako to nitko ne razumije?!!!" Drekne se na mene.

"Nisam ni ja, ali snaći ćemo se. Niti ne pomišljaj da nešto uradiš." Zaprijeti mi prstom.

"Uostalom zar nismo planirali dijete?"

"Jednog dana da, ali ne sad. Rekli smo za par godina!! Kako možeš biti tako miran?!!"

"Smiri se skodiš bebi." Opomenem ju, a ona me samo ubije pogledom i izleti van.

"Hoćeš me više prestat pratiti?!!" Dreknem se na njega iza mene dok hodam, ne znam ni ja sama kuda.

"Neću te prestati pratiti, a još manje ću ti dozvoliti da učiniš neku glupost."

"Hoću biti sama. Kako ne shvaćaš?"

"Ja ti ništa ne smetam niti radim." Samo se okrenem prođem pored njega i krenem natrag prema stanu. Ionako me prati koje koristi.

Nisam htio da napravi neku glupost, kako ona inače zna te sam zbog toga odlučio ići za njom, na sigurnoj udaljenosti. Nije bila time previše oduševljena, ali to me trenutno nije ni interesiralo. Kad je shvatila da neću odustati samo je okrenula i prošla pored mene bez da me je i pogleda i krenula prema stanu.

Kad sam ja već došao u stan, ona je već bila u kupaoni. Znam da ju je strah i da se užasno boji više nego ja. Zato ja moram biti tu za nju, njezina podrška i oslonac. Nije da sam sad presretan što ću sad postati otac, ali sigurno ne želim da pobaci. Ono je samo malo nevino biće koje nije ni za što krivo, na kraju krajeve to je naše dijete, naša malena beba, plod naše ljubavi.

Dok sam ja tako razmišljao Ema je izašla samo u ručniku i prošla pored mene kao pored kipa. Ne moram ni spominjati da bi sad otišao za njom zgrabio ju i izjebao svaku nesigurnost iz nje svaki njezin strah.

Odem da nam napravim večeru, nek se ona malo smiri. Ema kad je ljuta treba pustit da se malo izduva, da joj dođe do glave situacija, da tu istu situaciju prihvati. Međutim oko ove situacije sam skeptičan, jer sam svjestan da ona nikako sad nije htjela dijete. Nisam ni ja, ali šta sad. Desilo je to, što se desilo. Nakon što nam napravim večeru odem do naše sobe da je pozovem. Ema je već bila zaspala, iako je najrađe sad ne bi probudio sjetim se da sad ne hrani samo sebe i našu bebu. Mora sada kvalitetno da se hrani i izbjegavati stres.

"Ema, ajde idemo večerati pa si onda poslije opet legni." Polako joj govorim.

"Nisam gladna." Odgovori da ni ne otvori oči.

"Ema sad ne hraniš samo sebe već i bebu. Uostalom sad vrijeme večere, nisi od ručka ništa jela."

"Kao da ja to ne znam." Podrugne se i okrene na drugu stranu. Potpuno me iskulira. Samo ju uzmem u naručje dok ona udara, viče, psuje ali zanemarim. Spustim je na stolicu gdje je već postavljeno jelo.

"Monstrum." Kaže tiho, ali dovoljno da ja čujem.

"Čuo sam te." Samo preokrene očima.

"Bravo za tebe." Sarkastična je.

"Nema potrebe da budeš svadljiva i bezobrazna." Kažem, a ona me samo prostrijeli pogledom.

"Hoćeš cijelo vrijeme šutit ili ćemo razgovarati?" Upitam ju pošto me cijelo vrijeme kulira.

"Ja želim to dijete." Kažem iskreno.

"Složit ćemo se da se ne slažemo jer ga ja ne želim. Nisam spremna to sam ti već puno puta napomenula."

"Nisam ni ja, ali šta sad. Dijete nas je iznenadilo, prilagoditi ćemo se."

"Ja se ne želim prilagođavati."

"Ema to je i moje dijete koliko i tvoje." Kažem joj oštro.

"Pa?"

"Šta pa? Valjda se i ja nešto pitam."

"Jesi gotov?"

"Dobro koji je tebi? Shvaćam da te trudnoća iznenadila, šokirala. Nismo je planirali. Ovo nije Emu koju poznajem."

"Oprosti što ti ne više ne pašem mužiću." Podrugljivo kaže i baci negdje vilicu i ode, dok ja stajem gledati za njom. Ovo nije moja Ema. Nadam se da će se ova situacija smiriti, što je prije moguće. Nadam se da će prihvatiti i da će htjeti ovo dijete.

Šta mislite za dalje?
Malo kraći nastavak, ali eto barem malo da vam maknem misli s korone.
Kako mi se vi držite? Budite mi zdravi i pazite se