Poželjan [✔]

Prolog

Kiša pljušti i udara od prozore. U autu sam i sa slušalicama u ušima sa muzikom pojačanom do kraja. Trga me na komade svaki novi prethodni stih te pjesme, ali ne želim da prestane.

Želim da me boli, jer i njega je boljelo, jer i njega to boli.

Auta prolaze sporo, kao usporeni film u kojem je svako svoj glavni glumac određujući priču i njezin kraj. Možda sad i on negdje u velikome gradu stvara svoju novu priču, ali ne znam za to.

Da sam barem drugačije postupila, da sam barem prije mogla da shvatim...stvari bi bile drugačije.

Ali nema povratka nazad iz onoga što uradiš, nego pokušaj popraviti stvari bez obzira što trenutno izgleda nemoguće.

Pitate se vjerovatno sada o čemu pričam i o kome govorim, šta se to desilo da ovako pričam...

Desilo se to jednog hladnog prosinca...

A/N

Dok se dešavaju sva ova sranja povodom virusa i karantene obavještavam vas ovom novom pričom koju ću početi pisati nakon što završim "Koraci".

A do tada, čuvajte se i ostanite kod kuće radi vaše sigurnosti i sigurnosti ostalih! ❤