Poželjan [✔]

7. Simbol

U deset sati ujutro je Ryan došao kod mene u posjetu. Bila je nedelja i pošto nismo imali nikakvih obaveza provodili smo nedelju ujutro ili kod mene ili kod njega.

Jedini je muški prijatelj kod kojeg se osjećam ugodno.

Pravili smo doručak skupa. Omlet sa povrćem i sirom i  voćni smoothie. Ryan je pravio smoothie, a ja sam omlet.

"Kako je prošao spoj?" Upitam Ryana nakon par minuta tišine. Vidim mu osmijeh na licu i znam da je prošlo i više nego dobro.

"Dobro", odvrati trudeći se zvučati smireno.

"Samo dobro?" Podižem obrvu i uputim mu jedan od onih pogleda gdje mu dajem do znanja da želim sve informacije. Sliježe ramenima.

"Pa, ponovo izlazimo", odvrati naposljetku, a onda se okrene prema meni "i volio bih da dođeš i ti."

Na trenutak stanem i samo ga posmatram.

"Kad?"

"Večeras", kaže i sipa smoothie u dvije velike čaše.

"Večeras ne mogu", sjetim se svog dogovora sa Ashom i već me nervoza udara zbog toga. Ryan me pogleda radoznalo. Zna da vikendom nikad nemam planova, a i uopćenito.

"Zašto?" Upita i pregrizem svoju usnu. K vragu, šta da mu kažem?

"Već imam dogovoreno sa nekim", pokušavam zvučati smireno, opušteno, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu-što i zapravo jeste, ali za mene je ipak drugačije.

"Muško je?" Sada se već potpuno posvetio meni, okrenuti cijelim tijelom i sa raširenim očima. Osjećam se izloženo i najednom mi postaje neugodno i čudno pričati sa njim o tome.

"Pa...da", pomrmljam tiho, ne znam ni da li me čuo, ali njegov sjaj u očima i osmijeh na licu tvrde da jeste. Bio je istinski sretan zbog mene. Otkako se družimo pričala sam mu o muškarcima samo jednom i taj jedan put nije bio bajan, od tada nisam spominjala muškarce u mom životu, tako da mogu razumjeti zbog čega se veseli.

"Ko je?" Upita, suzdržavajući se da ima piskutav glas od uzbuđenja. Ne mogu da se ne nasmijem zbog toga.

"Ide kod mene na druženja", odvratim, ponovo nervozna i napeta. Očekujem da će me pogledati oprezno, možda i poprijeko jer oboje znamo da to nije mala stvar, problematični su takvi, barem većina njih.

"Ash Petrov?"

Na njegovo ime izgovoreno iz Ryanovih usta osjetim vrućinu po obrazima. Nisam mislila da ću ovako reagovati, ali činjenica da razgovaramo o muškarcu sa kojim se trebam sastati i činjenica da je to baš jedan od onih što su iz moje grupe mi ne daju drugi izbor nego da se crvenim. Možda zbog neugodnosti, možda zbog nekakvog srama-ne zbog Asha, nego zbog sebe same jer dugo nisam imala ikakav kontakt sa muškim rodom na takav način, a osim toga, baš poput Ryana, zaboravila sam kako je to izaći sa nekim na spoj. Ovo što smo se Ash i ja dogovorili naći smatram našim prvim zvaničnim spojem, možda to za njega ne vrijedi kao i za mene, ali je i nebitna stvar trenutno.