Poželjan [✔]

2. "Nisam ovisnik"

Sljedeći dan sam ustala odlučna da saznam šta se to krije iza Ashove fasade. Danas nemam ugovoren sastanak sa svojom grupom, ali imam pristup aktovkama od svojih članova. Iako sam rekla Ashu da ne praktikujem zabijati nos među papire i dovesti zaključe što sam zaista iskreno mislila, nemam kod njega drugih opcija jer sam mi sigurno neće htjeti kazati, a moram naći način kako ga navesti da mi se otvori.

U dva popodne sam krenula prema vikendici. Ušla sam unutra i srela Davida, jednog od mentora i Suzanne, našu čistačicu. Pozdravila sam se sa njima i otišla u sobu sa aktovkama. Otvorila sam ladicu sa slovom P i išla redom sve dok nisam našla prezime Petrov.

Uzela sam aktu i sjela za radni stol i otvorila je. Začuđujuće, bila je skoro pa prazna. Pet papira se nalazilo u njoj što me prilično razočaruje, ali ne dopuštam sebi da gubim nadu. Uzimam svaki papir i čitam.

Prvi govori o Ashovom prvom boravku u bolnici. Piše da je hospitaliziran u intenzivnoj njezi mjesec dana zbog saobraćajne nesreće. Ozlijede je zadobio na rebrima i leđima, nešto malo na prsima i na rukama. Sranje.

Uzimam drugi list. Drugi boravak u bolnici zbog tuče, nije hospitaliziran, ali je ležao pet dana zbog povreda na istim mjestima kao i prvog puta. Razlozi tuče nisu jasni.

Treći papir. Kod psihologa je završio zbog čestog psihičkog odsustva. Nije htio komunicirati, nije htio jesti niti piti. Išao je narednih mjesec dana, ali bezuspješno jer iz njega nisu ni riječi mogli dobiti.

Četvrti papir. Kod psihijatra. Hipnotizirali su ga kako bi izvukli bilo što iz njega i dobili su sljedeće:

Boli me. Boli me. Ne želim da boli. Ne želim da trpim ovu bol.

Ne vidi se ova bol. Ona je u meni. Ona je iznutra i krvari svaki dan sve više i više...

Želim da prestane.

Poslije toga se probudio i nije htio ići dalje kod psihijatra. Dobio je tablete za smirenje.

Peti list. Ponovo u bolnici, spašen od majke jer ga je našla u sobi doziranog sa tabletama za smirenje.

Svaki list je samo davao do znanja da je Ash bio totalno uništena osoba i izgubljena. Trebala mu je pomoć bez ikakve sumnje, ali teško je bilo ostvariti to kad nije želio komunicirati. Čak ni hipnotiziranje nije posebno puno pomoglo. Boli ga. Ne vidi se ta bol ni ta rana koju nosi. Želi da prestane. Da li je mislio da će sa tim tabletama smanjiti tu bol? Ugasiti je? Da li je sa namjerom to uradio ili ipak nesvjesno? Ash je odmah dao do znanja da nije za komunikacije, ali neću odustati da razgovaram sa njim. Ne mogu odustati, potrebna mu je pomoć, vjerovatno više nego bilo kome trenutno u onoj grupi.

Vraćam aktu nazad među ostalima tamo gdje je i posljednji put bila i vratila se nazad u svoje auto. Vozila sam se nazad u svoj stan i odlučila sebi napraviti večeru jer je već pao mrak. Zadržala sam se u vikendici.