14.deo-"Rekla je ne!"

93 6 8
                                        

Stojim ipred njega vec 3 minuta i ne mogu da verujem. Jel je on covek bez srama pa moze da se uopste pojavi predamnom? Svakom sekundom mi se sve vise i vise gadi .Suzdrzavam se. ne placem.  Iako znam da moja majka vise nije sa mnom zbog njega... Suzdrzavam se ali jedva. Skupljam to duboko u sebi.Primecuje u mom pogledu da ga ne podnosim. Ne zna sta da kaze. Predlazem mu da ne mora nista da govori samo lepo izadje kroz vrata i svi srecni.
"Nemoj tako, ja sam sada doasao da ti budem podrska." kaze ali mogu cuti u njgovom glasu da kaze malo sarkasticno. Nije se promenio ni malo.

Prevrcem ocima dok jos ne kapiram sta je rekao. Molim? Jel se neko zeza sa mnom?
"Podrska, a jel' isto kao kad si ostavio mene i mamu uz podrsku je li? Gde si bre bio ovih godina, podrska ha? Zelim da izadjes kroz ova vrata i da te vise nikad u zivotu moje oči ne vide. nije mi zao, jedino sto mi je zao sto te nazivaju mojim ocem." kazem suzdrzavajuci plac ali sam na ivici suza.
"Jel ti to mene teras?" pita me i nista ne odgovaram. Cutim. Jer rado zelim da ga moje oci vise ne vide.
"A pa ne moze to tako, ne mozes da zivis sama, maloletna si, polazis sa mnom i to odmah!" kaze i ne verujem sta cujem. Nema sanse. Nema sanse da cu poci s njim.
"Samo sanjaj, nema sanse da cu izaci iz ove kuce!" kazem i stvarno nema sanse da idem. Mislim da cu ga ubiti ako krenem s njim. Doslovno se njemu bolje pada ako ostanem ovde jer ce duze ziveti. Bes mi raste brzo i nervira me. Iznervirao me je brze nego iko drugi.
"Polazi!" kaze i vec vice kad mi prilazi i hvata me za ruku.
"Polazi, kad ti kazem, ja sam te napravio!"
Ponavlja, otimam ruku ali jaci je nema sanse da me pusti.Toliko mi je jako strgao zglobove da vec pocinje da me boli.
"NE" vicem podjednako glasno i vuce me do vrata u tom trenutku u kucu upada Uros. Ne znam kako s estvorio tu i kako je tu uvek kad sam u nevolji.
"Jesi li gluv rekla je NE!" cujem Urosa kako vice i hvala mu sto se nasao ovde ne znam sta bi sa mnom bilo da nije upao. Da li bi me stvarno odevo kad zna da ga mrzim i ne smatram ocem?

Uroseva perspektiva:

Posle skole odlucio sam da odem kod Lene da joj kazem sve sto osecam. Moram.Volim je, stvarno je volim. Znam da nece najbolje odreagovati ali mora znati. Prolazim ulicama brzo jer ne mogu vuse da cekam ni minut.Stajem ispred vrata i cujem kako neko vice. Ne cekam uopste vec ulazim unutra. Vidim Lenu kako je neki covek vuce za ruku dok jedino sto cujem od nje je da vice "ne" i brzo me je primetila da sam usao. Po prvi put mi se cini da ne vidim mrznju u njenim ocima kad me vidi vec srecu dto sam sada ovde.Verovatno zato szo je uplasena.Prilazim brzo ka njima.
"Jesi li gluv rekla je NE!" kazem i pusta je na trenutak pa ona staje pored mene.
"Ko si sad pa ti, ne mesaj se da ne zazalis dan kad si me ugledao!"kaze mi i sarkasticno sam se nasmejao. Jel' on retardiran?
"Oo pa to je neka pretnja?" pitam ga dok Lena staje uplasena iza mene.
"Upozorenje!" Vice i on je stvarno smesan covek.Kad je u pitanju Lena prebio bih 6 takvih kao sto je on.
"Lena idemo!" kaze i brzo prilazi do nje blize. Guram ga od nas rukom dok se sapluce i jedva suzdrzava da ne padne nazad.
"Ne mesaj se ona je moja cerka! "Cerka?Da predpostavio sam da joj je to onaj bolesnik od oca ali jel on glup mozda?
"Cerka?Jel' isto kao sto je ostala sama je li?Gde si ti bio do sad da joj budes otac?" kazem i Lena me hvata za ruku. Gledam u nju i izgleda mi veoma zahvalno sto sam to rekao i sto sam uopste ovde. Ne pusta mi ruku, izgleda se mnogo uplasila. Nema zasto da se plasi, ja sam tu. Necu dati ovom retardu da je odvede.
"Pa ja sam joj otac htela ona to ili ne, a ti? Sta si joj ti? Ti joj nisi nista! Nikad neces ni biti! Ona ne voli nikoga niti ce ikad voleti! Idem! Neka ostane ali znaj da nikad nece biti nicija a najmanje tvoja i ja necu odustati da vratim cerku!" Kaze i kako izgovara te reci pogadja me tacno u srce. Zabio mi je u srce tacno sve ono cega se plasim.Mora biti moja! Treba mi! Ocajnicki mi treba da budem bolji!Samo pored nje sam ja zapravo ja. Zatvara glasno vrata i izlazi iz kuce. Ne mogu da verujem sta se desilo. Navodno njen otac koji je ostavio bez icega kad je bila mala je dosao u njenu kucu nakon smrti nejne majke da bih je odveo sa sobom? Jel on retardiran? I plus isprozivao mene da me nikad nece voleti?A sta njega ce boleti takvog loseg,nije dobra osoba, los je, u ocima mu se vidi mrznja i zloba. Ne primecujem ali mi suze oci. Okrecem se ka Leni i ni njoj nije jasno sta se upravo desilo. Kada me vidi da je gledam potrcala mi je u zagrljaj. Po drugi put osetio sam toplinu njenog zagrljaja.Znam da me uvek zagrli jer je uplasena ili tuzna ali je previse volim.
Njem "otac" mi je slomio sve nade sto imam i sve sto sam trebao da joj kazem sada ne smem. Ali znam da moram. Moram jer je volim. Stvarno je volim. Nikada nikog nisam voleo. Ona je prva i nikog necu vise voleti sem nje.Nisam znao sta je ljubav,do sad to je bilo sve prolazno dok nisam upoznao nju. prekida mi misli kad se odvaja iz mog zagrljaja i gleda u mene.
"Hvala ti." Jednostavno kaze jer mislim da nema snage da kaze nesto vise. Zao mi jr kad je gledam tuznu.
"Ja sam uvek tu."nezno kazem pa je ponovo prislanjam sebi grlileci je i stavljajuci avoju bradu na vrh njene glave. Toliko je volim i zeleo bih da je moja.Imam jednu zelju i ta zelja je ona. Ne treba mi nista vise u zivotu. Jer u zivotu imam sve samo mi fali njena ljubav. Pustam je iz zagrljaja da se opet ne bih izgubio u mislima.
"Ne smes ovde da ostanes, moze ponovo da dodje, idemo kod mene tamo ne moze da te nadje." Kazem kao da joj naredjujem i vidim da se mrsti.
"Ne naredjuj mi!" kaze mi kao da je ljuta ali znam da nije. Zna da brinem za nju i da je necu ovde ostaviti samu.
"Brinem za tebe i..."
"Znam,u redu je,idemo." nezno kaze kad me prekida u pola recenice. Hvala joj sto me je prekinula. Ne znam sta bih rekla na to da sam dovrsio recenicu. Verovatno ne bi posla sa mnom. Sve bih upropastio.
___________________________________________________

Ljudi, mnogo podrške mi stiže i na instagram stranici za ovu priču, nisam želela da nastavim s njom ali ajde zbog vas. Ne sviđa mi se. Više ne pišem ovakav stil pisanja. Ali drugi stil neću ni objavljivati na wattpad, potrebno je dosta vremena, nastaviću s ovom pričom i takvim pričama jer te uspevaju na waatpad, volim vas🖤

lovreeen6 ima više nego sjajniju priču zato brzo da je podržimo, i damo joj vetar u leđa da nastavi i stvara još priča❤️❤️❤️

Kamu telah mencapai bab terakhir yang dipublikasikan.

⏰ Terakhir diperbarui: Dec 30, 2020 ⏰

Tambahkan cerita ini ke Perpustakaan untuk mendapatkan notifikasi saat ada bab baru!

FuckBoyTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang