(PO)GREŠKA S ROBOM

1. Poglavlje: Greška s robom

„Kupite grešku s robom"

Pisalo je iznad jednog dućana u shopping-centru i izgledao je pogrešno. Zaustavio je bicikl kojeg je gurao pored sebe i naslonio se na njega. Zagledao se u dućan s neobičnim natpisom – pretpostavljao je da je trebalo pisati: „Kupite robu s greškom", a ne „Kupite grešku s robom" i pozornije se zagledao unutra. Izlog je bio prazan, kao i ostatak unutrašnjosti. Neobično. Zašto bi netko držao prazan dućan? Jedino što se unutra nalazilo bio je trošan pult koji je dijelio prostoriju na dva dijela; onaj za kupce i onaj za prodavače. S nelagodom shvati da prodavač iznutra zuri u njega i brzo skrene pogled pretvarajući se da prčka nešto po biciklu.

Prodavač je bio starac obučen kao da je krenuo u disco 1975., a onda se predomislio i ostao u ovom dućanu četrdeset godina. Kričavo zelena košulja s velikim šiljastim ovratnikom odmarala mu se na mršavim prsima i svraćala pozornost na njega snažnije od bilo kojeg neonskog natpisa. Počeo se meškoljiti pod dječakovim pogledom, a dječak napravi ono što bi većina učinila u situaciji kada im je neugodno – nasmiješi se. Međutim, stari prodavač nije uzvratio ljubaznu gestu, već je ustao sa visokog stolca na kojem je odmarao između klijenata, i krenuo prema ulaznim vratima.

Mladićev osmijeh počne se razvlačiti u nelagodi i, do trenutka kada je starac zaista prišao vratima, više je nalikovao na grimasu nego na osmijeh. Izgledao je ljutito, kao da je dječak uhvatio neki njegov djelić intime koji nije trebao. Što je samo po sebi neobično jer, ako radi u trgovini, normalno je za očekivati da će ga netko pogledati, ili čak ući u prodavaonicu. Usprkos svojim poodmaklim godinama, i dalje je bio u formi. Trapezaste crne hlače koje su pristajale uz onu košulju, otkrivale su lak korak i dale do znanja da se nalaze na još uvijek vrlo okretnim nogama. Mladić se nađe u nedoumici što da učini – da pobjegne ili da ostane i dopusti disco-starcu da ga dohvati, a zatim shvati da je njegovo tijelo već donijelo tu odluku za njega. Noge su mu bile toliko čvrsto prikovane za pod da se nije mogao pomaknuti sve i da ovaj prilazi s bazukom u rukama.

Promatrao je čovjeka kako prelazi prag svoje radnje i – gledajući ga ravno u oči – poseže za vratima koja su stajala otvorena s vanjske strane. Zalupio je vrata tolikom silinom da se natpis na njima zatresao i, ne skidajući pogled s njega, zaključao ih. Okrenuo je papir koji je visio na staklu s unutarnje strane i izgubio se negdje u stražnjem dijelu dućana gdje mladićev pogled nije mogao prodrijeti.

Robi se prene iz transa i shvati da mu se osjet u nogama vratio a bol u rukama ga upozori da prejako steže gumene ručke volana. Otpusti stisak i počne oprezno prilaziti vratima koje je disco-starac upravo zaključao. Pretpostavljao je da na natpisu kojeg je okrenuo piše ZATVORENO, to bi bilo jedino logično, no prevario se. Teksta je bilo puno više, a slova su bila sitnija, tako da se morao skroz približiti ukoliko je htio pročitati što piše. Prilijepio je glavu desetak centimetara od stakla ne vjerujući svojim očima. Na komadu plastificiranog papira probušenom na vrhu s dvije rupice kroz koje je provučena obična smeđa špaga, pisalo je uredno natipkanim slovima pisaće mašine:

IDI I NE VRAĆAJ SE.

Starom bi očito trebala lekcija iz marketinga.

Ovakvim natpisom sigurno neće ohrabriti potencijalne klijente da se vrate u uredovno vrijeme. Potražio je natpis s radnim vremenom, no nije ga pronašao. Poprilično je siguran da je to kršenje zakona. Pitao se kako je ovaj čudan lik uopće dobio dozvolu za otvaranje dućana u ovom poznatom i modernom shopping centru. „U krizi se ne pita", padne mu na pamet ono što je njegova majka u posljednje vrijeme često govorila a čime bi objašnjavala gotovo sve nedavne događaje u ovom post-kriznom razdoblju – zašto na placu viđaju sve mlađe ljude kako ugašenih pogleda nude rajčicu i krumpir, zašto ljudi sve češće posjećuju jeftine dućane, zašto drugi bez srama kopaju po smeću u potrazi za plastičnim bocama i hranom, zašto njihov susjed od njih zahvalno prima njihove ostatke od ručka... U krizi se ne pita.