(PO)GREŠKA S ROBOM

6. Poglavlje: Broš

Gospodin Somber čuvao je poziciju sjedeći na svom visokom stolcu iza pulta. Znao je da ga gospodin koji bjesni vani ne može vidjeti, ali svejedno se nije usudio pomaknuti sve dok napad ne završi. Ovo nije prvi put da mu se klijent vratio nezadovoljan nakon nekog vremena. Ljudi su prevrtljiva bića i često žude za nečim toliko dugo dok to ne dobiju, a nakon toga shvate da to uopće nisu htjeli. Takve situacije stvaraju nezgodnu bazu za posao jer, nakon što je nešto zapisano i zapečaćeno krvnim potpisom u Knjizi Grijeha, nema povratka. Cijeli posao temelji se na tome da Knjiga postaje vlasnik pogrešaka i stvari kojih su se ljudi odrekli kako bi se iskupili za svoje grijehe, i jedino ona ih smije raspodjeljivati onako kako misli da je najbolje. Gospodin Somber samo je njen zaposlenik i izvršava zapovijedi koje mu Knjiga nijemo ispisuje na svojim požutjelim stranicama.

Mnogi su se pokušali vratiti i nakon što su počinili neke druge stvari za koje su se kajali, no ni oni nisu nikad više mogli pronaći dućan. Knjiga bi ih prepoznala po njihovom krvnom otisku i nije ih puštala unutra. Ona je željna svježe krvi, ne one koju već posjeduje.

Gospodin Somber bio je siguran sve dok se nalazio iza vrata dućana kojeg je Knjiga štitila. Sve dok je Knjiga nahranjena, ima dovoljno moći da ih čini nevidljivima. I on je to znao.

Razlog zbog kojeg je problijedio bio je sasvim druge prirode.

Njegova sumnja se potvrdila.

Onaj dječak bio je poseban, a ovaj nenadani napad ga je uvjerio u to. Strahovao je da, koliko god on to htio, neće moći malog zadržati podalje od dućana, a sada se u to i uvjerio. Dok je tromo ustajao sa stolca da mu otvori vrata, osjeti težinu u nogama i shvati da mu je tijelo ponovno počelo starjeti. Svaki put biva sve brže i brže. Knjiga je gladna novih klijenata i sili ga da sklopi novi ugovor oslabljujući njegovo tijelo. Umornim pokretima otključa ulaz u prodavaonicu i pozdravi dječaka kojeg se bojao jer donosi promjenu.

A promjene su uvijek teške, čak i onda kad su lagane.

Robi brže-bolje pospremi broš u džep i pozdravi prodavača oprezno gledajući pred noge kao da će se pod dućana otvoriti i progutati ga. Kad se uvjerio da je sigurno ušao u prostoriju, pomisli kako iznutra izgleda još jadnije nego izvana.

- „Mogao bi pospremiti malo, možda bi imao više posla."

- „Zato si došao u osam ujutro? Da mi daš savjet o poboljšanju prodaje?"

Robi se osvrne još jednom oko sebe.

- „Ima li još koga ovdje?"

Gospodin Somber protrne kad je ugledao kako se Knjiga izvija ispod pulta signalizirajući mu da želi izaći. Već je mogao vidjeti kako oblikuje stranice u oblik usana željnih svježe patnje. – „Ne, koga trebaš?", upita osorno.

- „Vidio sam onog muškarca, imate problema s nezadovoljnim mušterijama?", upita znatiželjno.

- „Nemaju li svi?", upita retorički i doda:

- „Zašto si ovdje?"

- „Zašto vas ja vidim a drugi ne?", ispali Robi ono što ga je najviše mučilo.

Gospodin Somber uzdahne i osjeti kako ga Knjiga guši, doslovce je osjećao kako ostaje bez zraka i teško udiše. Želi ovog dječaka, više nego što je ikoga željela. Ali dječak je nevin, nije počinio nikakvu pogrešku, za ništa se ne kaje, nema smisla, ne razumije zašto ga toliko vreba, razmišljao je gospodin Somber držeći se za vrat kao da će time popustiti nevidljivi stisak.

- „Ne znam", odgovori iskreno.

- „Ne bi me smio vidjeti. Ovo je opasno mjesto", doda tiše. – „Mislim da je bolje da odeš dok možeš", savjetuje mu i ponovno se uhvati za grlo. Počeo je krkljati kao da ga steže nevidljiva ruka a oči mu se izbeče u borbi za zrak. Robi mu priskoči u pomoć i nagne se, no, čim je dotakao pult, bolno povikne i ustukne pola metra. Pult je bio užaren i on bolno protrlja dlanove panično gledajući čovjeka kako se bori za zrak, a ne može pomoći. Izgledao je napola mrtav. Mahao mu je rukom da ode koristeći posljednje atome snage prije nego što mu je lice posivjelo, i on ga posluša. Istrčao je iz dućana i iz shopping centra i nije se zaustavio sve dok nije dotrčao do svoje kuće.