(PO)GREŠKA S ROBOM

7. Poglavlje: Nasljednik

Ernest je toga dana odlučio otići na kupanje umjesto da je pomogao ocu u staji oko krava. Grižnja savjesti što je ostavio oca samog da obavi sav posao svakim korakom bivala je sve manja i nestvarnija. Gazio je bos po travi spaljenoj od ljetnog sunca i izbjegavao vlati koje su bile skroz žute jer su te najviše pikale. Miris rijeke mogao je osjetiti puno prije nego što ju je ugledao. Slatkast i pomalo vlažan, mamio ga je i obećavao osvježenje i dobru zabavu s društvom. Daleko od roditelja i ostalih koji bi im rekli da je skakanje u vodu sa stijene opasno. Daleko od onih koji bi mu rekli da baš na tom dijelu riječnog toka struje čudne struje koje bi ga mogle povući na dno. Kad si mlad, svijet izgleda puno drugačije; kao izazov, ne kao opasnost.

Skinuo je majicu negdje na pola puta i ubrzao korak nakon što je začuo viku i bućkanje vode. Sunce mu je grijalo već odavno potamnjena leđa i on jedva dočeka ledeno osvježenje. Bacio se u rijeku uz poveliko prskanje i veselo se nasmijao ostatku društva koje se natjecalo tko će jače pošpricati djevojke koje su tobož protestirale sjedeći na ručnicima strateški smještenima preblizu rijeci. Ana, Marija i Melita ciknule su kad je izronio i skočile s mokrih ručnika. Mlade grudi poskoče im u dvodijelnim kupaćim kostimima, a ostatak muškog društva zadovoljno uzdahne. Da sad umru, umrli bi sretni jer su ugledali djelić onoga o čemu sanjare prije spavanja. A ponekad i poslije.

Ranko, Gujo i Zec zaplješću Ernestovom skoku priznajući da je odnio pobjedu u ovom djelu natjecanja i radosno ga pozdrave. Cure su otišle odvući ručnike negdje na sunce gdje će uhvatiti i malo boje prije iduće runde namakanja a dečki sjednu u krug kao oko logorske vatre. Prekrižili su blatne tabane i pognuli glave kako nitko izvan kruga ne bi mogao čuti što govore. Smišljali su današnji izazov niti ne sluteći kako će završiti ova ljetna razbibriga.

- „Znam! Hajmo skakati s mosta", kaže Ranko i podigne kažiprst prema obližnjem drvenom mostu.

- „To smo radili u nedjelju kad si bio kod bak"e, odgovori mu Ernest a Ranko razočarano uzdahne. Ti nedjeljni posjeti baki postajali su mu sve mrži, uvijek bi propustio nešto zabavno.

- „Ajmo se natjecati tko će dulje roniti", predloži Zec a ostali odmahnu glavom. Tražili su nešto uzbudljivo, ronili su svaki dan, to nije ništa novo.

- „A da uključimo cure"?, predloži Gujo i svi u isti tren pogledaju prema njima. Ležale su na osunčanim trbusima i smijuljile se kao i uvijek pretvarajući se da ne gledaju u njihovom smjeru. Još jedna zagonetka koju nikad neće riješiti: Što žene žele? Da dođu do njih ili da ih ostave na miru?

- „Znam! Napravit ćemo splav dovoljno veliku za sve nas i otploviti niz rijeku", kaže Ernest a ostali se uzbuđeno slože. Takvo nešto nikad nisu probali, TO će biti prava pustolovina. Vrlo brzo podijelili su zadatke i primili se posla. Ispostavilo se da izrada splavi nije lagan posao, posebice ako ju pokušavaš izraditi bez alata i špage. Već nakon nekoliko sati sakupljanja trupaca koje je rijeka naplavila nizvodno, shvatili su da će se današnji izazov pretvoriti u sutrašnji. Umorni i gladni, sjeli su jedan pored drugog i promatrali posao kojeg su napravili dosad: tri trupca položena jedan uz drugi nespretno povezana riječnom travom izgledala su kao šala umjesto kao splav za šestero i oni se slože da će odustati od cijele zamisli.

- „Sva sreća da njima nismo ništa rekli", komentira Gujo i škicne Aninu guzu u crvenim gaćicama. Bio je zaljubljen u nju još od petog razreda, a sad je sedmi. Dvije godine nije smogao hrabrosti da joj prizna svoje osjećaje, a sramota sa splavi ga sigurno ne bi ohrabrila da to učini ovo ljeto.

- „Ja idem u vodu", objavi Ranko i gotovo iste sekunde baci se bočno u rijeku koja je na ovom dijelu bila brža nego uzvodno gdje su se inače kupali.

- „I ja", složi se Zec i potone poput kamena.

Jedan po jedan, uskočili su osjećajući kako im voda obavija umorne ruke. Nisu bili sigurni koliko je vremena prošlo, no u jednom trenutku shvatili su da su samo tri glave iznad vode.