Dreams really do come true ツ

⇨ 1. poglavlje ⇦

~ 4.5.2015. Hrvatska, Zagreb~

" A sada djeco napišite kratki sastavak o tome što biste željeli biti u budućnosti, kakav si zamišljate život i gdje živite uopće. Za to imate najmanje 10 minuta. Očekujem od vas da ćete to odlično napisati."rekla je profesorica hrvatskog jezika. Eh krasno... sada moram pisati o svojim snovima. A čemu to? Da dobim uvrijede i izrugivanje?

" Ja znam o čemu će Sara pisati."rekla je ona kuja koja sjedi iza mene. Što mrzim tu curu! " Ona će sigurno pisati o svojem Neymaru, i o tome kako će postati njegova draga... Sarice, to su ti pusti snovi."rekla je.

" Iskreno...."okrenula sam se prema njoj.. " Ja ću svoje snove. Zapravo san ispuniti, za razliku od nekih."

" Samo sanjaj o tome.."otpuhnula je.

Koja glupača točno bih ju na prvu banderu objesila, nasmijala sam se na samu pomisao kako Lana, ta cura, visi na banderi. Zove upomoć ali nikoga nema. Hahah, da se bar to ostvari.

" Profesorice, mogu na wc??"upitala sam.

"  Moraš li baš?"

" Da..."

Ta baba roga je pogledala na sat, zatim u mene te još jednom na sat.

" U redu, vjerujem da ćeš stići napisati nastavak na vrijeme, tako da idi."

VESELo sam se ustala te izašla van. Hah, mogla sam čuti negodovanje u razredu, ali... ko im je kriv što nisu zaslužili njeno povjerenje. No... ja mislim da ću izgubiti njeno povjerenje jer... pa jer ne idem na wc već kod ravnatelja. Imam odličan prijedlog za maturalac koji bi trebao biti u 7.mjesecu.

Kuc-kuc

" Naprijed!"začula sam duboki muški glas.

" Dobar dan."rekla sam dok sam ulazila unutra.

" Ooo Sara, pa nije valjda da si se počela tući?"našalio se.

" Ma ne... samo imam prijedlog za Vas."

" Kakav prijedlog?"zainteresirano je pitao.

" Za maturalac. Možemo ići u Barcelonu."

" Da... ali to košta, a ti i sama znaš da škola nema toliko novaca."tužno je uzdahnuo. Moj ravnatelj stvarno nas želi odvesti na maturalac, bilo gdje samo da vidimo svijet. NO škola baš i nije nešto pri novcu, a to bi mogao biti mali problem.

" ALI.... ja imam... štedjela sam čitav život za Barcelonu, i sada kada bi mogli otići, nemojte reći da nećemo. Ako treba ja sam spremna platiti za sve."

" Koliko si skupila do sada?"

" 30 000 kn. I spremna sam platiti za sve. Znam da je to dovoljno."

" Nije ti žao potrošiti toliko novaca? Na jedno najobičnije putovanje?"zaćuđeno je pitao.

Samo sam odmahnula glavom. Kada bi mu sada išla objašnjavati, ne bi razumio. Samo da ga nagovorim. Moramo ići u Barcelonu. Moram ga vidjeti, barem na trenutak. Jest da ga gledam na slikama, ali slike i uživo nije isto.

Neymar's p.o.v, 4.5.2015. Španjolska, Barcelona

Još jedan naporan trening. Pa koliko će nas Enrique još mučiti? Svaki put imam osjećaj da ću pasti u nesvjest. Jer... istina je da u Santosu nismo toliko naporno radili kao što radimo, odnosno treniramo u Barceloni.

" Mali nije valjda da te sve boli?"

" Lako tebi reći, Lionel... ti si naviknuo, a ja? Pa u Santosu nismo imali takve naporne treninge."