Dreams really do come true ツ

⇨ 4. poglavlje ⇦

Izradila sam taj transparent i objesila ga na vrata.

" Sara... što će ti mama i tata reći. na ovo?"pitala je švabica rukom pokazujući na vrata.

" Sjetiti će se našeg dogovora. I to je to..."opušteno sam rekla.

" A Sara..."krenula je nešto govoriti.. "kako si me to maloprije nazvala?"

" Švabica... zašto?"zbunjeno sam pitala. Nije da bi ju to trebalo nešto vrijeđati... to je samo istina. Zar ne?

" Pa.... neću te tužiti ako mi pomogneš naći najzgodnijeg dečka..."što? Ne može si sama naći dečka?

" Hahahahahahah, nikada.."

" Oke, kako želiš..."rekla je te krenula prema vratima.

Nećeš ići u Barcelonu... sjetila sam se.

" Mari čekaj! Pomoćiću ti.."viknula sam a ona se okrenula.

Upitno me pogledala a zatim se nasmješila.

" Dođi, vodim te navečer u Cubano club gdje se pravi komadi skupljaju. A prije toga idemo ti obnoviti garderobu.."povukla sam ju za ruku pa smo izašle van.

" Mama tata idemo nas dvije van.. "rekla sam i prije nego su uspjeli išta reći nas dvije smo već bile na ulici.

" A-ali kako ćeš me uvesti u Cubano club? Uopće... kako ćeš ti ući? Pa maloljetne smo..."uspuhano je rekla. Eh... ona očito nema kondicije.

" Ne brini se. Prepusti sve meni."rekla sam te ju povukla.

Otišle smo u New yorker te sam joj tamo nakupovala... pa dopupčane majice i kratke traper hlačice. I par top majci. Ipak...  dečki vole najviše.... trebe sa dopupčanim majcama i kratkim hlačicama.

Samo da se zna... Marija je starija od mene dvije godine, što znači da ona ima 17 godina. I onda mene traži da joj nađem dečka... hah sramota. Uglavnom... zna se da saam ja sposobnija od nje, snalažljivija... a i pomalo pametnija. Imam više prijatelja od nje.. a i nisam toliko umišljena. Jao... jadan njen budući dečko.

" I ja ću ovo morati obući?"pitala me kad smo došle kući i raspakirale se.

" Da Mari, morati ćeš"rekla sam prekapajući po kupljenoj robi.

" Nikada Sara, nikada!"

" Hah... onda ništa od dečka.."slegnula sam ramenima.

" Ne postoji niti jedan drugi način da nađem dečka?"

" Nope.. današnji komadi ti padaju na kurvice i te priče.."

U redu svi osim Neymara, pomislila sam.

" Ughh, ajd' oke, što se mora nije teško."uzdahnula je i uzela u ruku nekakav top majcu.

Joj, sada ju samo moram našminkati i biti će komad i po, valjda.

" A kada se idemo spremiti?"nervozno je pitala.

" Pa čekaj... tek je tri.. u šest se idemo spremati a u pola osam krećemo.."rekla sam kombinirajući odjeću.

" Ček'... u šest se spremamo da bi u pola osam krenuli?!"

" Da Mari... da. Nije ti to samo tako. Moraš se istuširati.. našminkati, obući.. sriktati.. moraš biti lijepa"ljuto sam rekla. Bože... ova cura ništa ne zna!

Izašla sam iz sobe i sišla dolje. U kuhinji su bili moji roditelji. Lagano su pijuckali poslije podnevnu kavu i pričali o glupostima. Kao i obično. Kažu li oni ikada išta pametnog?