𝐎𝐝𝐮𝐯𝐢𝐣𝐞𝐤 𝐈𝐯𝐚𝐧𝐨𝐯𝐚 𝐋𝐨𝐥𝐚 | 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

[16] 💪

Ivan

Tu večer, kada se utakmica završavala, i kada su navijači izlazili iz kafića uz glasne povike zadovoljstva jer je baš njihov fudbalski tim pobjedio, ja sam sjedio na hladnim pločicama, a krv koja je kapljala iz svake moje rane, padala je baš na njih. Bol nisam osjećao, nisam čak osjećao ni razočarenje. Jer mi nismo osam godina bili zajedno, ali nije mi bilo lako vidjeti druge usne na njenim.

Moje šake su bile sve isječene, nisam bio svjestan snage kada sam ustajao polako na noge, i hodao po sitnim ostacima stakla. Našao sam dvije majice koje su bile prebačene preko jedne stolice, protresao ih, kako bi staklo palo na pod, i zamotao sam tako ruke. Bar će privremeno da mi omogući da počistim ovaj nered.

Svjestan sam da nikako ne bi trebao dolaziti u nikakve sukobe ili konflikte sa Anđelom, i bilo bi fer makar da za svoje postupke ja lično odgovaram. Izbacio sam sav bijes i frustraciju, i sada trebam ali bukvalno da očistim iza sebe ovaj nered koji sam, sam napravio. Prošla je ponoć, ostale kolege i ja smo uspjeli da počistimo nered koji je ostao iza navijača. Jednog kolegu sam zamolio da dva dana me mijenja, jer mi je stvarno trebalo vremena za razmišljanje, a i nisam mogao da radim sa dvije povređene ruke. Uzeo sam jaknu i vidio pismo koje je bilo njoj namjenjeno.

Krv je i dalje bila svježa na majici, pismo sam potapšao ali nisam ga odnio vlasniku. Došavši u svoju sobu, odmah sam se bacio na krevet. Pored kreveta nalazio se noćni stočić i izvadio sam zavoj, jod i počeo sam da sebi čistim i previjam ranu. Pismo ću nekom drugom prilikom ostaviti, ali moram kovertu da promjenim jer je i na njoj bilo trag krvi. Misli Ivane, misli. On možda jeste tvoj direktor ali Lola je bila i biće tvoja samo.

Uh, jedva čekam to zadovoljstvo da se ponovo topi u mojim rukama a ja ću sav srećan brisati sa nje ukus i miris drugog muškarca. Još samo malo, treba da smisliš dobar plan i samo da čekaš svojih pet minuta. Jer ko čeka taj i dočeka.

Jutro nije moglo gore da započne. Dok sam ostavljao pismo kod biblioteke, u susret mi je išla Nataša. Svoje ruke je stavila oko moga vrata i pokušala da me poljubi, ali ja sam bio spretniji pa je poljubac završio na mome obrazu. Nakon dugog nagovaranja pristao sam da popijem sa njom kafu. Znate kada vas neko pita u sekundi nešto, i vi ne možete da se sjetite ni jednog razloga da ga odbijete, onda završite na kafi sa osobom koju baš i ne volite.

Kad tamo najljepše tri djevojke sjede. Sjeli smo tačno do njih. Pola razgovora nisam ni slušao, sve vrijeme sam gledao u Lolu. Bilo mi je neobjašnjivo drago vidjeti je kako je ljubomorna na Natašu. Naglasio sam da prihvatam da ću ići sa njom na tu zabavu i da ću je pokupiti u 23h. Maju i Mateu sam pozdravio i svim silama sam uspio da se oduprem, da Lolu ne pogledam.

Sam sam se potom zaputio do plaže. Sjeo sam na pijesak i gledao u talase koje se približavaju obali. Gdje da nađem formalnu odjeću? To sigurno podrazumjeva određenu košulju, kravatu i hlače u istoj boji. Kad bi barem ovakva tišina bila i u mome životu. Sve je nekako krenulo po zlu kada sam ostavio Lolu na našem vjenčanju. Ali da sam znao da će mi ovako biti teško ne bi po cijeni moga života to više uradio.

Idući sa plaže, vidio sam u blizini radnju sa muškom i ženskom odjeću. Možda bi tu mogao nešto za sebe da pronađem. Radnja je bila lijepo uređena iako je bila mala. Prodavačica je bila ljupka baka koja me uputila prema muškoj odjeći. Pokazala mi je gdje se nalazi kabina za presvlačenje, jer se nalazila odmah pored ženske, i ostavila me da sebi izaberem šta mi najviše odgovara. Nije mi trebalo puno da razmišljam, uzeo sam sve u crnoj boji. Ionako mi je pratnja, ne bi je poželio nikome ali neki protokol trebam da ispoštujem.

Ljubazna prodavačica je pričala sa nekom starijom gospođom, pa sam joj samo rukom dao znak da idem u kabinu. Taman dok sam odjeću stavljao na vješalice do sebe sam čuo ženski glas.

"Ajde, ovo se samo tebi može dogoditi." Nisam mogao vjerovati. To je ona bila. Čuo sam njen dubok uzdah, nisam izdžao i zaputio sam se do nje. Onu zavjesu sam gurnuo u stranu i imao sam šta vidim. Ispred mene je bila Lola, ali okrenuta leđima, u haljini, sličnoj koju je jutros Nataša imala i bezuspješno je pokušavala da zakopča rajsfešlus koji je bio na leđima. Kada je ispred sebe, u ogledalo ugledala mene, glasno je vrisnula i odmah se okrenula i leđima udarila u ogledalo.

"Oh, šta ti ovdje radiš? Je li me to pratiš?" Uzviknula je postiđeno, i još više se približavala uz ogledalo jer je bila svjesna da su joj leđa bila sve do zadnjice otkrivena, a pri tome ja sam vidio njenu, predpostavljam da je dalje mekana na dodir. "Zdravo Lolo," rekao sam, podjednako iznenađen ovim neočekivanim susretom. "I da, ne pratim te."

"Oh, izvini." Lola je ponovo ponovila istu riječ, i vidim da se zbog toga osjećala nekako smiješno jer je naslonjena na hladano ogledalo, nije mogla da se pomjeri. "Um.. mislim da ću sada zvati tetu da mi pomogne.."

"Ona je sada zauzeta, ima drugu mušteriju." Rekao sam i tako nisam dopustio da završi svoju rečenicu. "U redu." Mirno mi je odgovorila. "Ajde, da ne gubimo vrijeme, daj da vidim u čemu je problem, možda bi neko drugi htio ovu kabinu da koristi."  Prije nego što je stigla da se pobuni, okrenuo sam je leđima k sebi. Bilo je nečega dok smo se gledali u onom prokletom ogledalu, neka vatra nova se rađala kod nas. Vidno je pocrvenila kada je moj pogled šarao po njenom tijelu. Uvijek je bila stidljiva, ne znam zašto se stidjela kada je imala divno tijelo, još da sam mogao u njemu tako da uživam, ali nije bilo prilike.

Pa da vidim, šta ja sada ovdje imam. Rajsfešlus joj se zaglavio u visini zadnjice. Iako mi je šaka bila umotana u zavoj, nisam se obazirao na svoj bol. Zadrhtala je kada je osjetila da uvlačim ruku pod njenu haljinu, smjestio sam ih na obline njenih kukova. Jedan dugi trenutak smo oboje stajali u tišini, koje je rematila naši glasni otkucaji srca, i bili smo svjesni da ih ono drugo sigurno čuje. Tihim pokretima sam pratio teksturu njene kože. Jedna ruka mi se zaustavila na njenim rebrima, toliko blizu njenih grudi a druga, se nalazila na njenoj zadnjici.

"Pomjer se još malo unazad, prema meni." Rekao sam promuklo. Napravila je tri sitna koraka unazad, i ja sam polako izvlačio tkaninu iz zubaca rajsfešlusa. Konačno sam uspio. Zakopčavao sam polako, jer su mi prsti odbijali poslušnost. "Hvala ti." Rekla je tiho, dok sam već bio blizu njenog vrata. Moj topao dah joj je pomjerao kosu. Nesvjesna bilo čega oko sebe, zadnjim dijelom zadnjice se približila na moja bedra. Morao sam da se malo našalim sa njom.

Ruku u zavoju sam spustio na njen stomak i još više je sebi približio. Neko je očigledno bio zadovoljan jer mi je ona blizu, pa je počeo da raste od zadovoljstva. "Da li ovako uvijek mirišeš? " Svojim nosnicama sam mirisao njenu kožu na vratu. Zaklopila je oči. "Šta li će dotični gospodin reći što si mi ovako pala u zagrljaj?" Širom je otvorila oči, ali joj ja nisam dao da ode od mene.

Strasno sam poljubio tu kožu koja me mamila. Zubima sam ostavljao svoj trag, a onda sam jezikom preko toga prešao. "Moja." Izgovorio sam i bio siguran u te riječi. Snažno me odgurnila od sebe i rukom je dirala mjesto na vratu.

"Šta si to uradio?" Posmatrala je u ogledalu moje obilježavanje njene kože.

"Samo sam uradio ono što sam odavno trebao, a to je da obilježim svoju teritoriju."

Namignuo sam i izašao sam iz kabine. Ušao sam u svoju, bez da išta probam platio sam kod ljubazne prodavačice i napustio sam radnju odjeće. Bio sam i više nego srećan svojim postupkom. Ona sada ima na sebi moj miris, a i moj znak.

Želim vam lijep vikend!! 💜💜💜