𝐎𝐝𝐮𝐯𝐢𝐣𝐞𝐤 𝐈𝐯𝐚𝐧𝐨𝐯𝐚 𝐋𝐨𝐥𝐚 | 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

[22] 💪

Ivan

"Teška sam ti, a umijem da i sama hodam, znaš imam dvije noge." Zar sam pomislio da će sa njom biti lako u braku. Pa možda neće biti lako, ali svakako će biti zanimljivo.

"Zar to, moja gospođa Jelačić, sumnja u moju snagu?" Glas mi je zvučao ubjedljivo, osmjeh mi je bio nježan dok sam posmatrao njene predivne oči. Bez riječi je potvrdila klimanjem glave. "Izgleda da ću se morati i na tom polju dosta dokazivati." Pogled joj je bježao svuda oko mene, i to me je strašno nerivalo. Htio sam, da joj ja stalno zaokupim pažnju, da samo mene gleda, jer bili smo u braku. Ušli smo u naše buduće a ja se nadam stalno ljubavno gnijezdo. Njene oči su upijale brojne latice crvenih ruža, a i mirisnih svijeća koje sam ostavio po podu. Za nju bih sve uradio, i još više ako treba. Htio sam da joj se dopadne ova romantična atmosfera.

Čuo sam njeno tiho vau, ali sam je nastavio nositi do naše sobe. Spusti sam je na pod i stavio ruku na njen struk i približio je sebi. Morao sam je i ja osvrnuti na svoj rad, koji je svako bio i više nego uspješan, a kao nagradu i dokaz od Lole sam dobio veliki osmijeh kada mi se okrenula. Jer sve je oko nas bilo posuti sa laticama ruža, tiha muzika je dopirala i od ovog trenutka bili smo važni samo nas dvoje. Nisam želio da me misli, poput onih da je ona već imala prije mene, zaustave u namjeri. Možda joj nisam bio prvi, ali ću svakako da joj budem zadnji.

Pogledao sam je direktno u lice, šakama sam joj obuhvatio glavu i privukao je sebi. Usne koje sam dotakao bile su tople i uvjerljive, prelazile su preko mojih vješto i ja sam zahtijevao odgovor ko, je mogao da je tome nauči. Kada je svojim jezikom dodirnula moj, protresao me strujni udar i stavila je svoje ruke oko mojih ramena. Noćima sam zamišljao kako bi izgledalo da mi konačno pripadne, ali svakako nisam bio spreman za snažnu reakciju koju je njen zagrljaj u meni izazvao.

Malo sam se udaljio od nje da bi uzeo vazduha jer kako ona djeluje na mene, to nije ravno ni opijumu. Spuštao sam vrele, vatrene poljubce po njenom licu i vratu, dok sam prstima pomjerao bretele njene vjenčanice. Išla je unazad prema krevetu, i ja sam je pratio u stopu, da bi potom pali obadvoje na njega. Nisam se ni sjećao kako sam brzinom munje ostao bez svoje košulje. Njenu prsti su otkopčavali dugme po dugme, i pred očima joj se ukazala svaki centimetar moje kože. Odjednom je zadrhtala iz nepoznatih razloga, mada ja nisam obraćao pažnju na to. Bio sam zauzet u skidanju njene vjenčanice. Koliko je tu bilo materijala, pa za ne povjerovati. A onda su mi se pred očima ukazala dva zrela pupoljka koja su samo mamila da ga okusim. Nije moguće da je hodala bez grudnjaka na sebi?

"Znaš, ovo ti baš i nije od neke pomoći, zar ne?" Krenula je rukom da ih sakrije, mada joj ja nisam dozvolio. Nisam obraćao pažnju ni na njeno crvenilo koje je obojili njene obraze, ni za njeno iznenadno pokrivanje tijela, a ni za stidljiv pogled koji mi je upućivala.

Kao kakav gladnik, nasrnuo sam na nju. Ruke su mi bile iskusne i znale su tačno šta treba da joj rade kako bi osjetila užitak. Zagnjurio sam glavu u njene grudi, jednom rukom masirao taj divan pupoljak, a na drugom sam ga kupao svojim usnama.

"Lolo, Lolo, tako si prelijepa. I stvarno ne mogu dočekati da se nađem u tebi." Da li  mi je odgovorila klimanjem glave, ili je nešto rekla, ili sam ja smatrao da je njeno pitanje znak pristanka?

Čak i kada je Lola otvorila usta da izgovori, zatvorio sam joj usne poljupcem i zapečatio joj riječi u grlu.

"Toliko dugo sam čekao da te imam, i prosto ne vjeruj da će mi se to i ostvariti." Osjetila je kako sam, vjenčanicu lagano skidao sa nje, dok nije ostala samo u malenim bijelim gaćicama oivičenim bijelom, nježnom čipkom. Hlače i bokserice sam skinuo sam sebi u jednom potezu, te sam pred njom stajao kao od majke rođen. A ona se u tom trenutku zaledila.

"Znam da si impresionirana, sa velikim Ivanom, jer sve što si do sada imala bili su, a siguran sam mnogo mali." Nisam odolio, ali morao sam je malo zezati. "Kako si samo samouvjeren?" Dobra stara Lola je tu. Prstima sam pokidao njene gaćice i pred očima mi se ukazao njen topli i mekani raj. Legao sam svom dužinom preko njenog tijela.

"Jesam li ti težak?"
"Ne, nisi. Taman si. Odgovaraš mi." Hvala ti Bože, koliko sam samo čekao da čujem ove riječi. Stisla se uz mene. Moje malje su je sigurno golicale, njene osjetljive bradavice, čim sam čuo njen tihi smijeh. Jezikom sam žudno prelazio po njima, a zatim i po njenom izvoru ženstvenosti. Ali me ni to nije umirilo. Jer i ona i ja smo tražili još.. još.

Razmakeo sam njene noge, i sa vrhom svoje erekcije sam se namjestio na njen ulaz.

"Hoću da me gledaš, dok ovo radim." Nisam želio da zaklapa oči. Kako sam ulazio polako, tako sam osjetio da je veoma uska.

"Šta.." Ali nisam dovršio, jer me Lola povukla za glavu i sjedila u strastveni poljubac. Vodio sam ljubav sa njom nježno a isto mah divlje. Nijedna prepreka me nije zaustavila dok sam dolazio do nje. Kada sam i zadnju prepreku probio, ali bukvalno ona se zaledila u mom zagrljaju.

"Nije mi jasno." Sada sam se i ja zaledio. Nije moguće. Njeni stidljivi pogledi kada me vidjela bez odjeće, njeno pokrivanje tijela, njena nekoga koja je bila toliko uska, a sada i njene suze, koje su pretile da izađu iz njenih očiju me dovode do jedne činjenice, a to je da sam joj ja bio prvi a i zadnji.

"Samo nastavi, kasnije ću ti objasniti. Ovo mi tako treba." Nisam znao kako da se ponašam u ovoj situaciji, sama činjenica da joj nanosim bol, nije mi bila laka, ali sam nastavio da je ljubim svuda, gdje god da je tražila.

Bila je tako mekana, tako slatka, tako lijepa i tako prokleto moja. Uživali smo u našem prvom putovanju, ali ideja da nije imala nikoga, pa čak ni sa Anđelom me toliko zbunila da ni sam više ne znam šta da mislim.

Jer ovo vođenje ljubavi koje sam imao sa mojom voljenom ženom, je premašila sva moja očekivanja i pretpostavke. Pošto sam se malo odvojio od nje, sklonio sam vlažne uvojke kose sa čela, i potražio pogled njenih očiju.

"Trebalo je da mi kažeš Lolo. Žao mi je što sam te povredio." Bio sam iskren prema njoj.

A ona je tako opušteno ležala ispod mene, prstima je čupkala moje malje na grudima, i tiho prela. Koji sam ja srećković. Dugih osam godina je čekala samo na mene, a sada imamo sve sate ovog svijeta i sve ću joj nadoknaditi što si propustili.

Mada, već sutra će mi sve da objansi u vezi Anđela i njihovom vjenčanja, jer meni ništa više ovdje nije bilo jasno.

A sada, sada ponovo pao na nju i uživali smo dok smo jedno drugom istraživali tijelo.

Hvala vam što čitate moje priče 💙👑💪💜