𝐎𝐝𝐮𝐯𝐢𝐣𝐞𝐤 𝐈𝐯𝐚𝐧𝐨𝐯𝐚 𝐋𝐨𝐥𝐚 | 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

[24] 💪

Ivan

Sa velikim očima, dok se nalazi oslonjena na mojim golim grudima mi postavi ovo pitanje. Izgleda da je ova noć, tačnije početak jutra naš trenutak, kada ćemo sve maske da skinemo i kažemo kako stvari stoje. Kada sam se probudio, njena strana je bila prazna, plašio sam se da nije otišla, ali u tom trenutku sam čuo zvuk vode, i u uzdah olakšanja, bio sam zadovoljan što ipak nije otišla od mene, nego se nalazi svega par metara udaljenosti. A potom sam, ponovo uživao u njenom tijelu, ali sada je vrijeme za realnost i da konačno sve dođe na mjesto, gdje je odavno trebalo i da bude.

"Ostavio sam te..." Koliko god da mi je teško da se vraćam u prošlost, zbog nje, a najviše zbog nas, ja moram, iako me to mnogo boli, i ako treba provesti ću čitav život da dobijem oprost od nje. "Imao sam veoma loše društvo, koje nije biralo ni mjesto ni vrijeme, da bi nekoga ponizili ili ismijali. Pravo je čudo kako nisam postao kao oni, jer smo se družili od malena, a išli smo u školu svi zajedno. Bili su mnogo pokvareni, i jednostavno nisu razumjeli dobroti koju ti imaš. Znao sam, kada si sama sa njima, da su te ponižavali, govorili su ti raznorazne ružne riječi, ali ti na to nisi obraćala pažnju jer si mnogo bila u mene zaljubljena." Teško guta pljuvačku, a i ja za njom.

"Nastavi." Trudi se da bude hrabra i borbena, da čuje ostatak priče. "Jednostavno sam se plašio da ne postanem kao oni, plašio sam da bih ti i ja radio gore stvari, jer volio sam da se družim sa njima, a mi ljudi vrlo lako potpadamo pod tuđi uticaj. I onda se sve desilo brzo, ti si me zaprosila i ja sam pristao." I dalje se sjećam kako je to bilo, i sam osmjehom i dan danas se toga sjetim.

"Nemoj to ni da spominješ, tako me sramota." Postiđeno gura glavu, u moje grudi. "Hej stidljiva, meni se to baš dopalo, i odmah sam pristao jer sam te..."

"Ti si me, šta?" Uh, kako je željela da zna stvari, koje je svakako znala da šta želim da kažem. "Volio sam te, i sada te volim, a i voljeti ću te do kraja naših života." Spustim usne na njene, želim da zapečatim moje riječi. Bila je tako mekana, tako lijepa i tako zauvijek, prokleto moja.

"Ali sada smo ovdje, ti i ja, i nema toga što ja ne bih uradio za tvoj oprost, ako želiš biću tvoj sluga do kraja života, ali ja ne te puštam." Kad odvojim naše usne, govorim joj, dok ostavljam sitne poljubce cijelom dužinom njenog nosa. "A sada kaži mi, zašto si se htjela udati za Anđela, kad on ima ženu i dijete?"

"Znaš za to? Ali kako? Za to znamo samo on i ja?" Sigurno razmišlja u svojoj glavici, kako sam uspio da dođem do tih informacija. E tek mi sada nije jasna ova žena. Znala je da on ima nekoga i opet se htjela udati za njega. Znači li to da su vjenčanje, i svi oni poljubci koji su razmjenili bili lažni ili šta već?

"U redu, mislim ako si ti ispričao svoju stranu priče, red je da to i ja uradim. Anđela sam upoznala, jednog dana kada je sam došao u biblioteku. Stajao je pored police i listao je klasike. Mnogo sam se iznenadila kada sam vidjela taj prizor,jer rijetko ili to i uradi. Potom smo se upoznali, i vidjela sam na satu slovo "L". Mislila sam da je u pitanju neka poznata marka ili brend, ali tek sam mnogo kasnije saznala o čemu se tu radi."

A sada meni sjećanje osvježilo, onaj dan kaka smo nas dvoje čuvali Maju, meni je stigla njegova poruka, gdje se raspituje za adresu biblioteke. Znači u tim danima su se oni upoznali.

"Onda me pozvao da dođem kod njega, tačnije bili smo kod tebe kad je trajala ona utakmica, i on me je poljubio, ali to je bio samo dodir usana i ništa više." Uh kako sam tu veče bio strašno ljubomoran,sve sam skoro razbio.

"Nisam ni primijetio. Mada... djavla nisam, tako sam ga željno htio razbiti, da sam otišao i porazbijao flaše." Zabrinuto uzima moje prste u svoje.
"A zato su tebi bili umotani prsti, onaj dan kada si bio sa Natašom?" Pažljivo prelazi po svakom prstu, a nje dodir za njih predstavlja melem. "Bila si ljubomorna na nju, priznaj!" Kako me taj dan gledala, sada sve dok se sjećam u ovom trenutku, bilo je i malo smiješno.

"Reci mi, jesi li spavao sa njom? Je li to ona vjerenica, što si rekao kada si dolazio u biblioteku?" Znam da skreće s teme zvane Anđelo, ali rado ću joj reći. "Nisam nikad spavao s Natašom, ona se jednostavno prikačila za mene, bila je Sarina drugarica. Ali svaki put kada sam sa njom bio na kafi ili negdje, umjesto da ublaži moju žudnju za tobom, ona ju je samo uvećavala. I da lagao sam da je vjerenica, jer je Oleg tada trebao knjige, kada je htio Mateu da zaprosi."
Prstima jedne ruke sam prolazio kroz njenu kosu. "Šta je bilo dalje s Anđelom?"

"Jednu veče smo šetali, i bio je mnogo tužan. Pitala sam ga u čemu je problem i počeo je da priča svoju tužnu priču. Mnogi su ga osuđivali, jer on ima vanbračno dijete sa ženom po imenu Lucija. Ta žena, je bila njegova polusestra. Naravno ne prava, ali kada je živjela s njegovom majkom i Anđelovim očuhom (to je Lucijin otac) zaljubili su se i dobili dijete. Ali svi su ga osuđivali i mnogi su mislili da je to njegovo dijete i da ga je dobio sa polusestrom, iako nisu u krvnom srodstvu. I onda sam ja došla na ideju vjenčanja, da bi zaustavili priče, i prestali Luciju i njega da omalovažavaju raznim pričama." Spustila je dlan na moj obraz, i tiho rekla reci nešto.

Uh, ovo je svakako plemenito od moje Lole, ali ovu priču nisam očekivao svakako. Nadam se, da će ga Oleg pustiti i tek kasnije dok se  Lola i ja vratimo da svi sjednemo i još jednom ovaj razgovor započnemo i završimo.

"Ti si divna, malo ko bi to uradio. Ali da budeš spokojna, čim jutro svane, sada je oko tri, javljam Olegu da ga pustim. A sada si još moja." Legao sam na nju svom težinom, skupio sam naše prste, koje sam stavio pored naših glava i putovao usnama po njenom tijelu.

Jer, razgovor nam je bio potreban.

Novi nastavak, novi cover. Hvala netflix_girll koja me juče iznenadila svojom porukom i poslala mi cover za Lolu i Ivana. Ona mi je takođe radila za priču Olega i Mateje, a i Emila i Evgenije.

Uživajte u današnjem danu ❣️💙