𝐎𝐝𝐮𝐯𝐢𝐣𝐞𝐤 𝐈𝐯𝐚𝐧𝐨𝐯𝐚 𝐋𝐨𝐥𝐚 | 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

[1] 👑

Lola

Ima već par dana od kako sam se doselila na ovo divno mjesto, more, plaža. Sve potpuno drugačije od mjesta gdje sam živjela. Mnogo mi se dopada nova adresa a i moja nova soba. Odlučila sam da sve ružno što mi se desilo u životu, zaboravim i da ovo mjesto bude moj novi početak. Prvih par dana sam istraživala ovo mjesto, ima puno plaža tu, a i ljudi. Odlučila sam da potražim posao. Voljela bi da nađem bilo šta za početak. Pa kasnije vidjećemo. U jednom super marketu dok sam kupovala sve potrebne stvari za moju kuhinju, ubacim u kolica takođe novine oglasi Tražim posao.

Pa ovdje bi moglo biti nešto i za mene. Već na prvoj strani za oko mi je zapalo da dvije ulice dalje od mene neko traži u biblioteci dva nova člana.
Pa ovo bi moglo biti odlično. Samo Lola, nemoj da se raduješ unaprijed. Idi na razgovor, ne očekuj puno, misli najgore i nećeš se iznenaditi. Da tako je. A onda sjednem na svoj krevet, uzimam mog medu, bez kojeg ni jednu noć nisam zaspala da mi on nije o zagrljaju. Iako sam njega dobila od osobe, koja pa, koja me ostavila na našem vjenčanju, nisam imala srca ni da ga bacim.

A čeesto sam prije znala, da jedva dočekam veče, da ga zagrlim, misleći da je Ivan i tako sa velikim osmjehom da zaspim. Ali onda realnost, kada vas pogodi ujutru. Otvorite oči i život vam se dogodi.

"Aa, šta misliš medo, da se javim za ovaj novi posao tu u biblioteci. Znaš i sam da volim ljubavne romane. Zamisli koliko ću ih samo moći pročitati ako dobijem posao." , dok mu govorim, medo je odlična osoba. Samo vas sluša i ništa vas ne osuđuje, ni zbog vaših riječi, a ni zbog postupaka.

Imala sam veliku tremu dok sam išla na razgovor na posao. Za tu priliku obukla sam jednu dugu do koljena ljubičastu haljinu, nisam mnogo voljela da se sređujem, ni šminkam. Odjeću sam uglavnom kupovala u Polovnim trgovinama. Imaju stvarno mnogo dobre odjeće.

Na razgovoru se pojavila još jedna djevojka. Bila je slična kao i ja. Nije puno pričala, ali vidjela sam joj u očima da je mnogo tužna. Znam prepoznati takve simptome. I ja ih imam godinama. Tužan pogled, trudiš se da je sve u redu, a unutar sebe se raspadaš na sve sitnije komade. I nju je neko povredio. Razgovor za posao prođe odlično i ta djevojka i ja dobijemo posao. Sa velikim osmjehom se vraćam do svoje nove kući. Konačno da i meni krene na bolje.

Jutro sam jedva dočekala, stvarno biblioteka ima puno knjiga, a u pauzama kada nema čitatelja koji bi tražili, sledeće knjige da pročitaju. Ja imam tu priliku. Jedva čekam da pročitam gdje su glavni likovi ostali zajedno. Dani su bili skoro manje više isti. Upoznala sam se sa novom djevojkom koja radi sa mnom. Zove se Matea. Mnogo je prijatna u uživam u njenom društvu. Ali jednom se bila onesvjestila dok smo nove knjige stavljali na police.

I ja sam se bila mnogo uplašila za nju. Uspjela sam nekako da pozovem hitnu pomoć i stigli smo na vrijeme do bolnice. A tamo smo saznale mnogo divne vijesti. Pa ona je trudna. Nisam je htjela ispitivati o ocu njezine bebe. Smatram da bi mi sama rekla o njemu.

I rekla je kasnije. Zajedno smo tugovale. Ona je meni ispričala svoju priču da je njezina ljubav Oleg izgubio pamćenje, da je se ne sjeća, da je neka Sara iskoristila priliku i predstavljala se kao njegova vjerenica. I da koliko god se trudila da mu Matea vrati pamćenje, to se nikako nije dogodilo.

Sve dok nije prošlo par mjeseci. Oleg joj se pojavio na vratima a i u biblioteci. Sve bi to bilo u redu da za sobom nije doveo još nekog. Ivana. Moju prvu i zadnju ljubav.

Tog jutra bila sam na drugom kraju biblioteke čitala još jednu ljubavnu knjigu. A onda sam začula u blizini da je nešto palo. Mnogo toga da je palo.
Došla sam brzo do mjesta izvora buke. Bila sam se mnogo uplašila. Sve knjige, i to one teške su pale na nekog. U tom trenutku su došli i Matea i još neko. Pomogao mi je da knjige pokupim, a onda, onda sam čula taj glas.

"Lola" , nije moguće pa to je bio on.

"Iv.. Ivane."

Samo to rekla.

Par trenutaka smo se samo gledali. Bože, koliko je prošlo godina a da nisam vidjela te oči, te usne koja sam voljela da ljubim. Srce mi je u tom trenutku stalo. Vazduha nisam imala. Svi oni naši trenuci su mi prošli ispred očiju. A onda i naše vjenčanje kada je rekao da sam dosadna i da me ostavlja. Ni dan danas se nisam oporavila od tih riječi. A onda sam samo ustala i ljubazno ih uputila da ovdje ne smiju da budu. Matea je jasno shvatila, Olega, tog momka koji mi je pomagao da pokupim knjige da Ivana, je odmah krenuo sa Mateom, uzimajući za ruke i Ivana. A ja. Samo sam se okrenila i otišla do WC, sjela na pločice i počela da plačem.

Ubrzo me našla Matea, sve sam joj ponovo ispričala. A onda smo se vratile nazad da završimo našu smjenu.

Jedva sam čekala da se bacim na svoj krevet. Gladna nisam bila. Samo sam razmišljala i njemu. Pa kud sada on. Nakon toliko godina nisam čula ništa o njemu. Nisam ga ni vidjela. Izbrisao me sa svih društvenih mreža. Broj i adresu je promjenio. A ja sam svaki dan o njemu razmišljala. Da li je dobro? Znala sam ja on ne misli na mene. Da misli ne bi me valjda ostavio na naš najsrećniji dan. A onda bi mi oko srca bilo puno teško. Ivan je lijep. Šta ako imam neku djevojku. Neku koju voli. Koja nije dosadna ovako kao ja. Možda lijepo i priča. Možda je.. znam da mi je teško to i da pomislim. Možda je voli.

Divno. Ja o tome neću da razmišljam. Sada ću da spavam. A sutra. Sutra neka bude sutra. Dosadilo mi je razmišljati šta bi bilo kad bi bilo.

Lola i Ivan su tu 😍😍😍

Večeras nastavak o Evgeniji i Emilu 💙💙💙

Vaša mišljenja 💖💖💖?