Carmen

Peta glava

Dočekao sam i očevu obitelj, već sad sam se osjećao izmučenim i htio sam da ovaj dan što prije završi. Htio sam popiti piće i leći u krevet. Ne mogu podnijeti ovakav pritisak.

Ustanem s klupe kad mi priđu moji drugi baka i djed, očevi roditelji. Baka Maura me gleda nedefinirano dok je djed Aleen spreman da mi sve kaže u lice.

" Dobar dan, ubrzo ćemo krenuti na groblje. " kažem kad mi priđu na što me oni namršteno odmjere.

" U čemu je problem?" podignem obrve.

" Nisi nas ni pozdravio. " Maura uvrijeđeno kaže na što se samo nasmijem i otvorim vrata kuće.

Hector je odmah skočio sa stolca, krenuvši prema njih dvoje. Bio je ljut kao ris.

" Vi ste moju kćer ubili! Uvalili ste ju svom sinu propalici! Meni ste govorili kako je najbolji!" povikao je. Pritrčao sam kako bih ga maknuo s Aleena na kojeg je već počeo nasrtati.

" Tko ti je kriv kad si bio lakovjeran?" Maura se bezobrazno nacerila. Kakva žena.. kako je samo bezobrazna.

" Vaš sin je meni i mojoj majci uništio život. Moja majka je mogla živjeti još dugo. " odbrusim joj.

" Ti si još dijete, Bruno. Ti to ni ne razumiješ. Djed koji nije htio ni čuti za vas je sad odjednom zaštitnički nastrojen. Kakve su to jadne priče?" podsmjehnula se na što ju je Hector snažno zgrabio za ruku.

" Hectore, nemoj!" Sharon skoči na noge. Odmaknem Hectora od Maure i pokažem Tommyju glavom da vodi njih dvoje van.

" Poludjet ću. " Sharon iznervirano kaže, položivši ruke na glavu. Hector se ljutito okrene prema njoj i preokrene očima.
" A ti ćeš poludjeti? Ti nisi htjela ni doći! Najstarija kćer ti je mrtva, glupačo!" gromoglasno je povikao.

" Kćer za koju ti nisi ni pitao otkad je dobila dijete. Govorio si kako je to gotovo sad kad imaju malog. "

" Prestanite. Ja idem, ne želim vas nikog više vidjeti. Živio sam ja bez vas dovoljno. Vidimo se na sprovodu. " bijesno sam izustio, pokupio kaput i izjurio iz kuće. Ne mogu više, svo to prepucavanje me ubi.

" Hej, Bruno. " trgnem se kad začujem ženski glas kako viče za mnom. Okrenem se, ugledavši zadihanu Camillu.

" Hej Camilla. " blago se nasmiješim. Položila je ruke na moja ramena i upitno me pogledala:

" Jesi li dobro? Moji roditelji su jako zabrinuti za tebe. Nude ti posao u mlinu ako ti je kritično. "

" Cijenim njihovu želju da mi pomognu no imam posao. Radim kod Rudolfa na imanju. " nezadovoljno je kimnula nakon mojih riječi i spustila ruke s ramena.

" Ideš na groblje?"

" Idem. Možeš sa mnom ako želiš. " kimnula je i krenula sa mnom do seoskog groblja gdje su se ljudi već skupili. Svi mi daju saučešće, pustivši me da prođem do svećenika koji je stajao ispred naše crkvice.

" Bruno, žao mi je. Oštro osuđujem djelo tvog oca no negdje u dubini svog srca mu moraš oprostiti. Moraš naći snagu da mu oprostiš. " svećenikove riječi kao da mi samo izlaze iz glave nakon što ih registriram. Ne mogu ni zamisliti sebe da opraštam ocu, nema šanse.

" U redu je, velečasni. " stisnem mu ruku te uđemo u crkvu. Nakon mise smo se zaputili na groblje kako bi moju majku zakopali. Oduvijek me pomalo plašila ta činjenica da idemo tako duboko pod zemlju. Jednostavno stvara neki čudan osjećaj anksioznosti u meni, zato nikad nisam išao na sprovode.

Stao sam do njena drvena lijesa i otvorio ga po nalogu svećenika. Izgledala je netaknuto, kao da je samo spavala. Suze su mi zamaglile vidik no znao sam se suzdržati. Htio sam je zakopati dostojanstveno.

" Lijepo spavaj, majko. Voli te tvoj sin. " rekao sam joj iako me nije mogla čuti no morao sam utješiti sebe. Prošao sam prstima po njenoj kosi i polako se odmakao od lijesa. Sharon i Hector su suzdržano prišli, Sharon se bojažljivo pridržavala za muža kao da će joj kćerka ustati iz mrtvih i zadaviti je.

" Oprosti, kćeri. Oprosti svom ocu. Oprosti što sam te dao ovoj obitelji, oprosti što je tvoj sin sve te godine morao trpjeti sve to. Oprosti što sam bio gluh na tvoje molbe. " nisam mogao da se ne podsmjehnem na Hectorove žalopojke, kako ljudima dođe do glave tek kad se nešto dogodi?
Da majka nije mrtva, njih dvoje se nikad ne bi ni pojavili ovdje.

Sharon je šutjela, nije imala snage ništa reći. Izgledala je kao da će se onesvijestiti. I ja bi se tako osjećao na njenom mjestu. Ne bih se mogao niti pojaviti.

Maura i Aleen su polako prišli, razmijenili su poglede potom položili dvije ruže kraj nje. Odmaknuli su se te jednostavno otišli s groblja.

Suze se nisu mogle zaustaviti dok su je spuštali u zemlju. Tommy i Camilla su me pridržavali samo da me noge ne izdaju. Nikad se gore nisam osjećao. U meni kao da je nešto ključalo, samo sam čekao kad će me noge izdati.

Nisam se bojao živjeti sam. Bio sam bijesan jer mi je majka tako surovo oduzeta i to od strane svog supruga. Moja majka je bila heroj od žene. Rat je preživjela sa mnom tako malenim, borila se uvijek za svoje dijete. Jedva sam čekao da joj podarim unuke kako bi mogla samo gledati kako sam se lijepo skrasio. Uvijek mi je pričala kako na svoju suprugu moram paziti najbolje što mogu, pridonositi kući i paziti na djecu da ona ne mora uvijek.

Bio sam malo ljubomoran na Tommyja kad mi je rekao da se ženi, ali onda sam se malo razmislio. Nisam ja za ženidbu još iako je to moja majka htjela više nego išta no ne znam. Camillu sam mogao oženiti još prije dvije godine, ali nije mi se dalo. Htio sam izlaziti s prijateljima i praviti gluposti.

Najednom sam se vratio na taj pogreb, shvativši da sam odlutao.
" Doviđenja, mama. " ispod glasa sam izustio kad me Tommy počeo voditi van iz groblja. Polako sam hodao jer su mi se noge doslovce preplitale.

" Kamo ga vodiš?" Camilla upita Tommyja koji me već podiže na svog konja.

" Vodim ga u gostionicu. Nije mom kumu lako. " tužno je odmahnuo glavom i popeo se na konja, sjedajući iza mene.

Sjeo sam za stol te odmah iskapio čašicu. Tekućina mi je tako prokleto prijala. Znam da ne bih smio piti zbog oca no neke stvari su se mogle zaliječiti samo ovako.

" Znam da nije trenutak, ali moram ti reći. " Tommy me nasmiješeno pogledao na što sam mahnuo glavom u znak da mi kaže.

" Postat ću otac. " osmijeh se naglo proširio mojim licem kad sam skočio na noge i čvrsto ga zagrlio.

" Ti ćeš nekome biti otac? Srednja žalost. " nasmijano sam reko na što me Tommy lažno uvrijeđeno pogledao.

" Hvala brate. Puno mi znači. " nasmije se.

" Daj još jednu!" doviknem konobarici koja nam ubrzo donese piće.

" Mogli bi mi odmah bocu naručit. " Tommy se zaigrano nasmije na što slegnem ramenima.

" Polako ćemo. Ne bi se valjalo opiti. " iskapio sam čašicu, pustivši da me zapeče. Sad sam se osjećao malo bolje. Nisam više bio u onakvom transu.

" Hvala Tommy. "

" Nema na čemu, Bruno. Pomoći ću što god ti bude trebalo. I moja majka je rekla da dođeš na večeru kod nas svaki dan poslije posla. Mislim, znam da želiš bit samostalan no dođi zbog mame i mene."

" A kako bi te mogao odbiti? Uskoro ćemo kumovi postati. Pokopao sam majku i ženim najboljeg prijatelja. Sve to tako jedno za drugim. " slegnem ramenima.

" Bolje da me ženiš nego da me kopaš. " podsmjehne se.

" U pravu si. Ne bih podnio da i tebe zakopam, to bi me potpuno ubilo. "

" Bruno, nemoj radit neke nepromišljene stvari. " Tommy me sumnjičavo pogleda na što se namrštim.

" Ti misliš da ću se ubit? Ma neću. " blago se nasmijem jer mi ga nekako dođe žao.

" Ma ne znam. Ovaj današnji svijet je sve čudniji. " odmahne glavom.

" A kakav će tek biti za dvadesetak godina?"

______________