Carmen

Deseta glava

Tri dana sam veće ležao, tri dana sam se dosađivao kao nikad u životu. Teško je ležati čovjeku koji je navikao raditi, ja bih u ova tri dana već zaradio podosta novca. Ovako ne mogu, i dalje me sve boli no znatno manje.

Stavio sam ruke iza glave kako bi se malo pridigao, trebao bih se presvući i prošetati malo. Ubi me ovo ležanje.

Oprezno sam se ustao sa sofe te osovio na noge koje kao da su bile od šećerne vune. Jedva sam se dovukao do svoje sobe kako bih uzeo odjeću iz ormara i otišao u kupaonicu. Okupao sam se potom polakše obukao, sad sam se osjećao malo bolje.

" Moj živote gorak si.." kažem svom odrazu u ogledalu i popravim kosu. Bacio sam drvo u vatru kako se ne bi ugasila potom obuo čizme.
Vani je hladno i snijeg će sigurno pasti za koji dan. Polako počnem hodati po onom mrazu koji se spustio na travu jutrom, gledajući oko sebe. Ljudi su ili bili u kućama ili na poslu. I ja bih se volio vratiti na posao, malo raditi i osjetiti se koristan. Ne mogu sjediti kod kuće.

" Hej Bruno.. što ti radiš van kuće?" Camilla je dotrčala do mene. Nije dolazila ova tri dana, zasigurno se naljutila na mene jer sam je onako grubo odgurnuo.

" Morao sam izaći, ne mogu sjediti doma stalno. " otpuhnem. Frustrira me činjenica da se ne bi trebao vratiti na posao do ponedjeljka.

" Ali moraš mirovat da se oporaviš. " nježno me uhvati za ruku s malenim osmijehom.

" Nemoj se zamarat, dobro sam ja. Pođi ti kući. " ona se namršti na moje riječi potom makne ruku s moje.

" Zašto me tjeraš od sebe?" frustrirano me upitala na što sam slegnuo ramenima. Nisam ni ja znao zašto je tjeram od sebe, ponašam se baš kao smeće. Djevojka se samo htjela pobrinuti o meni jer nemam ženske ruke blizu sebe.

" Oprosti, Camilla. Pođimo na čaj. " nasmiješio sam joj se i krenuo no ona je ostala stajati što me začudilo.

" Zašto stojiš? Hladno je. " odmahnula je glavom na moje riječi i prekrižila ruke ispod grudi.

" Ne mogu ovako, trudim se oko tebe i ti meni tako vraćaš. Zašto to ne možeš samo malo uzeti srcu?" tužno me pogledala svojim velikim očima na što sam se morao smilovati, bilo mi je krivo. Nasmiješio sam se i prišao njenoj niskoj prilici.

" Oprosti, bio sam baš kreten. " tiho izustim, obujmivši svoje ruke oko nje. Prihvatila je moj zagrljaj i uronila u moja prsa.

" Nema veze, popravit ćeš se jednog dana. " rekla je to no ne s prevelikom vjerom kao prije. Možda je napokon shvatila, ali mene to njeno shvaćanje nije veselilo kako sam mislio da će me veseliti. Osjećao sam se suviše praznim nakon takve reakcije.

" Pođimo na čaj, djevojko. " osmjehnuo sam se jer se nisam htio vraćati na to. Povedem je prema kući gdje ubrzo uđemo. Kao da sam se odmrznuo u svojoj toploj nastambi, stavljajući vodu za čaj. Camilla je samo skinula kaputić i sjela za stol.

" Daj, što ti je?" nasmiješeno je pogledam.

" Upoznala sam jednog muškarca, jako me se dojmio. Bio je s mojim ocem i tražio posao kod njega. Mom ocu se jako svidio, predložio mi je da se udam za njega. " ovo me nije trebalo pogoditi no osjetio sam nekakvo čudno komešanje u sebi. Na neki način, nisam htio izgubiti Camillu jer sam znao da ću ostati sam no isto tako se nisam htio ni oženiti, a ova djevojka u mojoj kući je jasno pokazala da želi brak i djecu.

" Ako ti misliš da je on dobar za tebe, ja ti ništa ne branim. Mi nismo u nikakvoj vezi osim prijateljske. " odgovaram tipično jer se ne želim previše davati u to.
Stisla je usnice u ravnu crtu, uzdahnuvši.

" Dobro, Bruno. Onda ću razmisliti o njemu. "

" Kako je ta odluka tako brzo pala?" nasmijano je upitam dok stavljam dvije pune šalice na stol. Uzela je svoj čaj i nalila malo mlijeka.

" Cijeli život želim djecu i dobrog muža. Zato sam bila tako luda za tobom, ti si veliki radnik i jako si dobar prema svima. Malo jesi nestašan, tučeš se nekad no to je normalno za momke. " osmjehne se. Pričala je o meni tako zanimljivim tonom da sam se zapitao.. zar nisam mogao biti bolji prema njoj? Što sam takvo smeće ispao?

'' Oprosti, Camilla.." naposlijetku je ispalo iz mene.

" Zbog čega?" zbunjeno me pogledala na što sam se nasmiješio.

" Zbog toga što sam bio takav, kreten." mahnem rukama.

" Nisi ti kreten. Samo nisi spreman i to treba poštivati. Oprosti što sam bila tako napadna, ali bila sam jako zaljubljena. Sad sam shvatila neke stvari. " slegne ramenima potom ustane sa stolca. Obukla je kaputić, pogledavši me još jednom.

" Vidimo se, Bruno. "

" Bok, Camilla. " izvio sam kut usne u osmijeh, mahnula mi je i napustila kuću. Ostao sam sjediti za stolom, kuckajući čajnom žlicom od šalicu. Ispao sam stvarno kreten. Mogao sam imati dobru ženu no meni se stvarno ne ženi, nešto nije dobro. Trebao sam možda uvažiti tu njenu brigu o meni, ali jednostavno sam ispao glupan i to si nekako mogu oprostiti, ali ovaj drugi muškarac mi ne može prijeći. Ovo je prvi put da me ženska ostavila zbog drugog. Bio sam uvjeren da sam dobar ljubavnik, ali Camilla je odlučila drugačije.

Ne znam, možda je bolje da ostanem sam zauvijek. Ja sam dobar prijatelj no dobar muž sigurno ne bi bio. Ja sam oštećen, od djetinjstva gledam nasilje u obitelji. Nikad ne bi podigao ruku na svoju ženu ili svoje dijete no taj prokleti brak me tako plaši, užasavam se same pomisli.
Da sam imao normalne roditelje, možda se ne bi tako bojao.
Moram se vratiti na posao kako bi izbio sebi ovo sve iz glave.

" Tommy?" nakon što sam jeo sam se zaputio do Tommyjeve kuće. Timario je konja i spremao ga za put do grada.

" Hej, prijatelju. Kako si?" umornim glasom me upitao.

" Ma dobro, vidim da ti nisi baš najbolje." podsmjehnem se na što on odmahne glavom.

" Ne znam, preumoran sam. Linda je sinoć cijelo vrijeme bila u bolovima i jako sam se prestrašio da se nešto dogodilo s djetetom. " otpuhne.

" Jeste zvali doktora?" zabrinuto upitam. Mom najboljem prijatelju se to ne smije dogodit, on je dobar čovjek. Ne želim da se to dogodi jer sam i ja tom djetetu stric na neki način. Tommy i ja smo kao braća cijeli život.

" Mama je jutros zvala, pregledao je Lindu i kaže da je beba dobro. Samo da možda ima lažne kontrakcije. "

" Majka je govorila da je to normalno za to vrijeme blizu poroda. " slegnem ramenima na što on kimne i uspne se na konja.

" Kamo si ti krenuo? Ti moraš ležat. " strogo me pogleda. Nasmijao sam se, naslonivši se na zid.

" Moram se malo maknut iz kuće, ne živi mi se ovako. "

" Moram na posao. Mislim da sam ti našao novi posao, moram to provjeriti danas. " mahnuo mi je i odjahao. Ostao sam stajati tamo još nekoliko trenutaka. Htio bih ostati raditi s konjima, nedostajat će mi te savršene životinje. Briga o njima je tako jednostavna za mene jer su mi jako dragi. Još se sjećam svog prvog konja, kao mali sam se stalno brinuo o njemu.
To je jedini razlog zašto bih htio ostati raditi kod Rudolfa, a i da sačuvam Roberta. Marcus odlazi što mi nije po volji no trebao bih sačuvati tog malog. On je dobro dijete.

_____________