Carmen

Deveta glava

Kad sam otvorio oči, ugledao sam mutnu priliku iznad mene. Protrljao sam oči kako bi razbistrio vid i ugledao našeg seoskog doktora.

" Bruno, jesi dobro?" zabrinuto me upitao na što sam kimnuo iako sam jedva pomicao glavu.

" Da, valjda. Ne mogu se pomaknut, boli me sve. " uznemireno otpuhnem. Prvi put u životu sam se fizički osjećao nemoćno, prokleto me sve boli i imam osjećaj da ću samo umrijet odjednom. Pobit ću te gadove.

" Bit ćeš dobro, ne brini. " nasmiješio mi se potom se podigao na noge.

" Camilla i Anne su rekle da će brinuti o tebi. Nemoj se kretati sljedećih tjedan dana, rana se može inficirati. Tko zna jel imaš neko unutarnje krvarenje. " odmahnuo je glavom, nezadovoljan instrumentima koje su mu udijeli da liječi seljane. Nije imao ni poštenu ambulantu.

" Dobro, hvala doktore. Vidimo se. "

" Doći ću prekosutra u izvidnicu, pozdrav." nasmiješio se potom izašao iz kuće. Samo sam htio biti sam, ne želim da mi se itko mota po kući. Teta Anne može doći no Camillu mi se ne da gledati. Ne mogu podnositi da me netko gnjavi ovako jadnog.

Sklopio sam oči kako bi malo zaspao jer me užasno boljelo no netko je pokucao na vrata.

" Naprijed.." suha grla sam izustio. Dobro da je netko došao da mi doda vode, usta su mi suha.
U kuću kroči zabrinuti Tommy i priđe mi. Spustio se u čučanj te me blago udario po ramenu.

" Kako si, brate? Znaš kako sam se usrao za tebe.." otpuhne.
" Dodaj mi vode, usta će mi otpast." izustim na što on kimne i dohvati mi čašu vode.

Ispio sam skoro cijelu veliku čašu, osjetivši bitno olakšanje. Nagnuo sam glavu natrag na jastuk i barem pokušao duboko disati. Tako sam htio zaspati.

" Jel te boli?" Tommy upita nakon par trenutaka tišine.

" Ma ne. " lažem kao pas, boli me da bih mogao umrijeti od boli

" Naći ću ih i pobiti sve do jednog. Idioti." ljutito je zarežao na što sam se blago nasmiješio, barem onoliko koliko sam mogao.

" Ne brini se. Naći ćemo ih zajedno kad mi bude bolje. " ne želim da nikako ide sam. Pa pogledaj što se meni dogodilo..

" Može. I mi ćemo odabrat jednog pa ga dobro isperjat. " odmahne glavom, nezadovoljan. Nije bilo fer šestorica na jednog no dobio sam što sam trebao, čini se.

" Bruno, došao ti je gazda. Želi te vidjet." Anne me obavijesti te ugledam Rudolfa na vratima.

" Što se dogodilo?" pomalo ljutito me upitao, prišavši krevetu na kojem sam ležao.

" Pretukli su me, gazda. Jebiga. " nasmijem se na što on odmahne glavom. Ne razumijem što je toliko ljut, nisam ja kriv što su me prebili.
Dobro, jesam no znate na što mislim.

" Kako si to mogao dopustit? Kako da ja tebe čekam tjedan dana?" ljutito upita na što se Tommy grleno umiješa:

" Vama je samo zbog posla? Vi ste tu zbog toga? Dečko je bio na samrti, a vi tako!" nasmiješio sam se svom prijatelju jer nisam imao snage za ništa drugo. Bio sam ponosan na njega jer me obranio.

" Molim te, dečko. Tko si ti uopće?" Rudolf umišljeno preokrene očima.

" Nemojte me ljutiti. Vi ste došli na naš teren. " samodopadno se obranio Tommy, podigavši se iz čučnja.

" U redu, odmori se pa ćemo vidjet što ćemo s tobom. " gadljivo je rekao, odmjerivši me. Poželio sam ga pljunut u lice u ovom trenutku. Idiot stari.