Carmen

Sedma glava

Ponovno sam se nalazio u istoj kući u društvu Helene. Danas smo pili kavu i pušili cigarete, vani je bilo jako hladno, bližilo se božićno vrijeme.

" Što si tako turoban danas, mladiću?" Helen me upitala dok je prolazila rukom kroz kosu.

" Ne znam, nisam ni ja siguran. " sliježem ramenima kad osjetim kako se hladan vjetar zavlači u moje noge. Stvarno im je puhalo ovdje.

" Nešto te muči? Nisam ja toliko stara da ne možeš sa mnom porazgovarati o tome. " nasmiješeno me pogleda. Imala je pogled sličan pogleda moje majke, imala je tu toplinu. Znao sam da voli Roberta više nego išta na svijetu.

" Robert nas je zadnji put prekinuo, niste mi ispričali što se dogodilo njegovom ocu. " morao sam saznati iako sam imao osjećaj da se ponašam kao zabadalo. No, morao sam. To me toliko kopalo.

Helen se promeškoljila potom protrljala ruke.

" Bruno dragi.. nema se tu što toliko pričati. Ja sam bila klinka, došla sam raditi kod Rudolfa i zaljubila sam se bezglavo. On se zaljubio, ja također. " nasmijala se kao nekakva djevojčica. U njenim očima sam mogao vidjeti koliko se zapravo vratila u to vrijeme.

" Bio je tako nježan, romantičan. Ja nikad u životu nisam osjetila toliko ljubavi koliko sam je osjetila s njegove strane. Christopher je bio savršen. " nasmiješi se.

" Bili ste jako zaljubljeni, ha?" nasmijano je pogledam.

"Još pitaš.. najbolji muškarac na svijetu, ali u svakoj takvoj ljubavi mora biti prepreka. Kad sam shvatila da sam trudna, rekao je da će sve reći svom ocu i da će me oženiti, da ćemo se odseliti i imati svoju obitelj. Bila sam strašno uplašena, govorila sam mu da to nije dobra ideja no nije me slušao.. Rekao je svom ocu za nas, Rudolf je rekao konjušarima da ga pretuku. Obećao im je više novca i večeru, siromašni konjušari su ga prebili na mrtvo ime.

Na svom krilu sam ga čuvala dva sata sve dok nije podlegnuo ozljedama. Slomili su mu rebra koja su probila pluća i gotovo je. Moj Christopher je bio mrtav, nije mu bilo spasa. Rudolf je zamuljao javnost da mu je sina ubio grom na jahanju, isplatio konjušare i tako ga pokopao. " sa suzama u očima je završila priču, uzdahnuvši. Bio sam istinski potresen. Otac da tako hladnokrvno ubije svog sina?
Nije ga ubio on već konjušari no on je naručio to ubojstvo.

" Što je onda s vama bilo?" namršteno upitam.

" Ništa, čim je saznao, zatvorio me u svoje podrume. To su ti hodnici bez kraja, tri puta sam dobila napadaj panike. Nisam se mogla smiriti. Zamisli samo, osamnaestogodišnjakinja trudna u velikom podrumu.
Izvukli su me van nakon sprovoda da se ne bi slučajno pojavila, tad sam bila u petom mjesecu trudnoće i Rudolf mi je jasno naložio da to nitko ne smije znati.... u ovu trošnu kućicu sam uselila nakon što me istjerao sa svog imanja. Ovdje sam se i sama porodila i podigla malog. Rudolf i Miranda su ga došli posjetiti tek kad je napunio pet godina, rekli su mi da može doći raditi na imanje kad bude dovoljno dorastao radu. "

Odmahnuo sam glavom, razočaran u ovaj svijet po stoti put. Što su sve ljudi u stanju učiniti?

" Bruno, ja znam da ti radiš tamo i samo ti želim dati jedan savjet. Naime, Robert mi je rekao da je Carmen imala nesreću i da si je ti spasio. Nemoj gajiti osjećaje prema tim ljudima, oni nisu normalni. Samo pogledaj što su meni učinili. Carmen i Doris su divne djevojke no njihovi roditelji su monstrumi, moraš to razumjeti. "

Kimnuo sam, znao sam da ću čuti nešto o tome. Robert me tako prestrašeno pogledao kad sam tek kasnije došao za njim.

" Robertova reakcija mi je dovoljno rekla." nasmijem se potom se polako podignem na noge.