-8-

12 2 0
                                    

U zadnjih par dana nije bilo nikakvih značajnijih događaja. Upoznala sam neke ljude, sprijateljila se s istima i sve je donekle bilo dobro.

Probudio me Selenin glas. Nakon što sam otvorila oči ugledala sam ju, bila je uzrujana i uplakana. 

"Selena što je bilo? Koje je doba?" - protrljala sam oči te sjela
"Teta... teta je ugrizena!" - rekla je to dok su je suze gotovo gušile. Trgnula sam se iz sna. 
"Dođi ovamo" - zagrlila sam ju - "Kako se to dogodilo? Gdje je sad?"
"Našli su je već pretvorenu."
Nastala je tišina. Kad-ikad se čulo njeno jecanje, ali nisam znala što reći. Nikad nisam znala tješiti osobe. 
"Bea obećaj mi da me nikad nećeš napustiti. Obećaj mi da nikad neću morat plakati zbog tebe, obećaj mi da ćeš uvijek biti uz mene"
Pogledala sam ju u oči. Sigurna sam da zna da joj tako nešto ne mogu obećati. Željela bih da mogu ali u ovakvom svijetu se ništa ne može obećati.
"Potrudit ću se. Sada se idi odmoriti. Sutra nastavi plakati. "
Prisilno se nasmijala. Nisam razumjela njenu bol jer nikad nisam imala roditelje i obitelj koji su mi značili.
" U redu, laku noć Bea" 
"Laku noć, lijepo spavaj"
Poljubila sam ju u čelo i otišla je u svoj krevet. Brzo je zaspala.

Selena se oblačila. U hodniku se čuo žamor.
"Jesi bolje?" 
Samo je kimnula. Ustala sam se, na brzinu  se obukla te sam krenula pospremati sobu nakon što je Selena nekamo otišla. Netko je pokucao na vrata.
"Bok Poppy, kako si?" 
"Dobro, ti? Znaš li gdje je Selena, želim joj izraziti sućut..."
"Ne znam, bila je tu maloprije. "
" Shvaćam, ako trebate što, znate gdje smo. "
" Naravno, vidimo se.."
" Doviđenja, B!"
Mahnula je te otišla. Bilo mi je drago što imamo prijatelje i ljude od povjerenja. Čak sam se osjećala kao da virusa nema.
Odlučila sam izaći na zrak. Vani je bilo tmurno jer se očito spremala kiša. Pogledala sam oko sebe. Svi su bili u svojim kućama ili šatorima, sve je bilo tako tiho i mirno. Sjetila sam se. Nisam danas jela. Zapravo nisam imala što jesti. Pitam se gdje je Selena, moram ju potražiti. Dok sam pretraživala uokolo, strah da si je nešto napravila je bio sve veći i veći. Ali u isto vrijeme mislim da joj treba dati vremena da se oporavi. Nisam imala što raditi. Otišla sam natrag u sobu pokušavajući se malo opustiti. Valjda neće drugo trajati.

Virus mrtvihWhere stories live. Discover now