-9-

14 2 0
                                    

U ulazu u kuću sam našla neku zbirku pripovijetki. Dječjih pripovijetki. Nedostajale su mi knjige tako da mi nije bio problem što čitam, samo da čitam. Smjestila sam se u kut kreveta i krenula čitati, ali ubrzo me prekinulo hihotanje i žamor iz hodnika.
Selena je munjevitom brzinom ušla u sobu. Bila je sva mokra i imala je osmijeh na licu.
"Pada kiša?"
"Ovo nije kiša ovo je poplava" - rekla je dok je pokušavala ocijediti kosu ručnikom - "Što si ti danas radila?"
"Ništa posebno, našla sam ovo" - mahnula sam knjigom "Gdje si ti bila? Jesi sigurna da si dobro?"
"Naravno, bila sam vani. Točnije u gradu. Raščistila sam malo misli..."
"Brinula sam se, ubuduće mi reci ako ideš negdje, tražila sam te posvuda."
"Ali sad sam tu..." - sjela je kraj mene - "I obećavam da više neću odlazit nenajavljeno"
"Drago mi je... Poppy te je tražila, želi razgovarati..."
"Znam, srela sam ju maloprije..." - oblačila je drugu odjeću dok je govorila
"Aha, u redu onda... Vani je mrak?"
"Da, oko 10 sati je"
"Već?"
"Kasno smo se ustale... E da, i Bruce je bio sa mnom"
"Bruce?"
"Da, sreli smo se vani. Zanimljiv je on tip kad se raspriča"
"Zbilja?"
"Da, imamo dosta zajedničkog... pričat ću ti sutra, umorna sam kao pas" 
" Naravno, ideš spavati?"
"Da.." - poljubila me u obraz - "Laku noć Bea"
Legla je u krevet. Treba li me činjenica da se sprijateljila s njim brinuti? Pokušala sam zaspati ali nisam mogla. Nisam mogla prestati razmišljati o njoj. Trebam li joj reći da mi se sviđa ili bi to moglo pokvariti naš odnos? Nisam znala što napraviti. Selena mi je prirasla srcu i nikako ne bih mogla bez nje. Ali ipak, dio mene joj želi priznat osjećaje. 
Okretala sam se s jedne strane na drugu. I očito probudila Beu. Nisam ni shvatila da nisam ni oka sklopila. 
"Bea... poprilično sam sigurna da je vani već jutro, zašto si već budna?"
"Možda jer mi se ne spava, dobro jutro i tebi."
Sišla je s kreveta. Ja sam samo ležala i bila ljuta na samu sebe. Sad cijeli dan neću ništa moći raditi jer ću cijeli dan biti umorna.
"Idem ja jesti, ideš sa mnom?"
"Ne, nisam gladna"
"Oke, vidimo se onda..."
Izašla je odmah čim je to rekla. Umila sam se i oprala zube, presvukla, počešljala... I ugledala svoju knjigu na rubu stola
"Danas ćemo se družit , ne brini"
Super, sad pričam i sa stvarima. Krenula sam van ali se Bruce odlučio zabiti u mene. Nisam se ja zabila u njega nego on u mene jer očito, nije mi drag. 
"Oprosti nisam mislio..."
"Normalno da nisi mislio, gledaj gdje hodaš.." 
Nastavila sam hodati, on je potrčao za mnom
"Lena je u sobi?"
"Nije, Selena je otišla jesti"
Kimnuo je glavom i ubrzao korak. 

Dakle, sigurna sam da ima nešto između njih. Možda su se čak i prije viđali.
Nemam šanse sa Selenom. 


Virus mrtvihWhere stories live. Discover now