U rukama djavola

9.

-"Upomoc!!!"

Drala sam se u dvoristu ne bi li neko provirio glavu.

-" Molim vas pomozite mi,UMRIJECE!!"

Zajecam na tu pomisao, a onda glas spasa dodje do mojih usiju. Nina kucna pomicnica sanjivo je izasla iz kucice pored.

-" Sta se dogadja!?"

Nije cekala odgovor krv po mom tijelu i rukama joj je sve rekla. Odjurila sam za njom u sobi gde je on lezao na krevetu. Njegova bijela majica je bila sada crvena i prilijepljena na njegovo tijelo tako da ocrta svaki jebeni misic. Ruke mi podrhtavaju, a ona izlazi iz sobe.

-" Kuda ces dodjavola!?"

Nista nije rekla, da bi se u par trenutaka stvorilo masa ljudi na celu sa Halilom. Nina je jecala i ronila suze pritrcavajuci Halilu.

-" Za Boga miloga pomozi mu cika Halile"

Sve se desava u trenu, kad hitna pomoc dolazi i njegovo tijelo stavlja na bolnicki krevet. I dalje podrhtavam krijuci svoje tijelo ispod polu crvenog carsafa. Niko me ni ne pogleda, niko ni ne vodi racuna gde sam... Sjeli su u auto... Potrcim ka kapiji koja je ostala otvorena.

Covek u meni hteo je da sjedi i saceka vijesti o njemu. Ali bol u tijeku od njegovog grubog dodira me podsecala gde sam. Izabrala sam drugu opciju. Obukla sam prve dve stvari iz njegovog ormara i brzim koracima krenula trcati niz dugu praznu ulicu. Ako sam ga ubila valjda ce me traziti policija ako ga ubijem. Pobjegla sam iz pakla i zatvor cu lakse podnijeti.

(***)

Prilazila sam ulici gde je moja kuca, svakim trenom prateci da li me neko prati. Plasila sam se ali sam vjesto skrivala to trceci sto dalje od te kuce ceo jedan sat. Nesigurno podignem glavu, a onda shvatim da je plamen spalio veci deo kuce. Zidovi su bili crni spolja dok unutra apsolutno sve je bilo pepeo. Slike moje majke, njene haljine, knjige... sve je spaljeno do temelja....

-"Proklet bio!"

Zajecala sam bojazljivo gledajuci oko sebe. Nemam koga da pozovem, a moja najbolja drugarica mi prodje kroz glavu... Makar to znacilo dodtanih sat vremena trcanja moram doci do nje ona mi je jedini spas.

Snaga je na izmaku, a vrtoglavica svakim dahom sve jaca. Jedva disem, jedva hodam... Magla je pocela harati mojim zelenim ocima, a onda mrak, klecanje koljena...

**
Opipavam mjesti oko sebe, tanku svilenu posteljinu i cebe koje grije moje promrzlo tijelo. Hvatam se za glavu ne bih li slucajno uspjela da se uspravim, a onda pozelim da to nijesam uradila...
U sobi sam, onoj istoj u kojoj sam dozivjela na neki nacin sikovanje, u onoj istoj gde sam noz zabila u nekoga.

PAKAO

Bilo je sve sto sam pomislika kad shvatila da sam bila kikometrima daleko od ove kuce i da sam se onesvjestila vracajuci se u njoj.

-" Mozda je sve prokleti san"

Kazem sebi ali pod prstima osjecam guku na glavi od pada, miris krvi je i dalje prisutan i ako znatno manje osjecam.

-" Dobro jutro"

Poskocim sa kreveta, dok se Nina ljubazno smije i postavlja dorucak na nocni stocic.

-" Gospodin Andrej je rekao da jedete da se ne bi opet onesvjestili"

Gledam u njeno nasmijano lice, koje sam jos sinoc vidjela u suzama kako doziva pomoc i moli Halila da pomogne Andreju.

-"Kako je on?"

Dopustim sebi da prevalim preko usana ove rijeci, ne bih voljela da umre ali ne bih voljela ni da me taj led opet pogleda. Napravila je sa istim osmehom par koraka do mene kada me hvata za vilicu i jako je steze. Ne stedi na stisku dok mijenja svoju facu i postaje kao on hladna i puna mrznje.

-"Mala kucko Jang, zelim ti da zauvijek trunes u ovom paklu Jang! Da osjetis svu bol koju je on osjetio, da te boli koliko je i njega boljelo. Potpisala si smrtnu presudu ovom."

Priblizila mi se licu.

-"Kapija je otvorena, kucu niko ne cuva... Samo smo ti i ja, slobodno uzmi doruckuj i opet pocni da bjezis ali znaj da na kraju dana uvijek ces se vratiti u ovaj pakao gde ce on da ti ucini zivot kakvav zasluzujes da bude"

Sklonila se od mene i popravila svoju kosu vracajuci osmijeh na lice.

-" Prijatan obrok gospodjice"

Nasmjesila se i izasla iz sobe.