You || l.p.

34

''Hajde''

On je lud. Bukvalno me ugurao u kupatilo i zatvorio vrata. Stvar je u tome da mi menustracija kasni par dana i on je sad odmah otrčao do apoteke i kupio mi test. Poludio je. Skroz. Dok čekam da prođe 15 minuta razmišljam o mnogim stvarima. Mislim da će se svi veseliti ako ovo čudo pokaže dvije crtice. Samo, sa Sarah je sve bilo dobro. Mislim, što se tiće medija. Sad je Liam tu i moj najveći strah također. Šta ako oni nešto učine. Mogu napisati neku glupost, ali mogu da me ozljede, namjerno ili ne. Znam da Liam to nikada ne bi dozvolio, ali ni on neće moći stalno biti uz mene. 

''Amy jebem mu. Jel' to gotovo''

Liamov glas me vuče iz razmišljanja. Pogledam na ručni sat. U pravu je. Prošlo je 15 minuta. Uzimam test u ruke i... O Bože. Liam je bio u pravu. Ova spravica pokazuje dvije crtice. Te dvije crtice mi uklanjaju loše misli iz glave. S obzirom da znam da ću za par trenutaka gledati mog Liama nasmijanog stavljam najveći osmijeh na lice. Polako otvaram vrata i zatičem nervoznog Liama naslonjenig na zid u hodnjiku. Toliko je nervozan da nije primjetio da sam izašla. Lagano mašem rukom ispred njegovog lica. On se trza i pita kakvi su rezultati. Dajem mu test u ruke. Par trenutaka gleda u test. Vjerovatno mu nije jasno.

''Pozitivan je'' kažem.

Liam ispusti test iz ruku uz veliki osmijeh. Povlači me u zagrljaj i lagano me zavrti. Hodnjikom odzvanjaju zvukovi našeg smijeha. Kao što sam i mislila. Njegov osmjeh mi govori koliko je sretan i koliko želi ovo. Osjetim njegove usne svugdje po svom licu. Ljubi svaki dio mog lica. Usne zadnje dolaze na red. Polako me ljubi. Svaki njegov pokret je nježan. Zaista sam prava sretnica što ga imam kraj sebe. Kasnije, kad se smirimo, odlučimo da ćemo ići kod doktora kako bi potvrdili. Testovi nisu baš uvijek ispravni. Doktor nam je samo potvrdio ono što nam je test rekao. Doktor je također rekao da sam trudna mjesec dana. Pitala sam kako je moguće da sam imala ciklus prošli mjesec. Rekao je da to nije za brigu i da se može desiti. Napravio je prvi ultrazvuk. Liam me je cijelo vrijeme držao za ruku. To je bilo slatko. Ovo je njegovo prvo iskustvo sa trudnočom i razumijem zašto je uzbuđen. Po povratku kući smo smišljali načine kako da to kažemo Sarah. Ja sam predlagala da ju odmah po povratku nazovemo i kažemo, ali Liam to nije želio. Želio je da joj to kaže uživo. Želio je vidjeti njenu reakciju. naravno da je njegova bila zadnja. Popustila sam jer i mi za par dana idemo u Irsku. Momci poslije toga idu u Ameriku odraditi par nastupa i intervijua. Vraćaju se za božić i novu godinu. To je kratak period. Ma kome ja lažem. Neću moći ni toliko izdržati bez njega. Ovo je tako smiješno. Uspjela sam izdržati 7 godina, a sad kukam za manje od mjesec dana. Neko bi pomislio da nisam normalna. Samo ne želim ostati bez njega. Ponovo. Nije da sam imala lijepa sjećanja na Irsku. 

~Liam Payne~

Dok se vozimo kući osmijeh igra na mom licu. Bože, pa postat ću tata. Po drugi put. Ovo je ipak posebno. Odrastat će uz mene. Ja ću biti uz svoje djete. Vidjet ću njegove prve korake, čuti ću njegovu prvu riječ. Biti ću tu kada mu budu nicali zubići. Ne mogu dočekati. Trenutno imam jednu ludu ideju. Zaista želim da se ta luda ideja ostvari. Moram naći nekog ko će mi pomoći da se moj plan ostvari. Niall? Ne, on je u Irskoj. Zayn? Ne, on je sa Perrie na odmoru. Harry? Nop, on je otišao ka porodici. Znam. Vadim svoj telefon iz džepa i pružam ga ka Amy.

''Molim te nazovi Louisa.''

''Zašto?''

''Samo ga nazovi. Uključi mikrofon. Ja ću razgovarati sa njim.''

Zbunjena je. Ipak uzima telefon i zove Louisa. Javlja se.

''Hej bro'' kažem.

''Hej stari''

''Jesi li sa El? Mogu li te zamoliti za uslugu?''

''El je tu. Naravno stari.''

''Možete doći do općine. Amy i ja smo već na putu.''

''Da, da, naravno. Ali zašto?''

''Vidjet ćeš. Sad vozim. Hvala ti puno. Vidimo se.''

''Vidimo se.''

~Amy Horan~

Vraćam Limu telefon razmišljajući o njegovim riječima. Općina. Koji vrag on smišlja? Njegovim licem igra osmjeh.

''Možeš li izvaditi ljubičastu kutijicu iz pretinca, molim te.''

Klimam glavom. Otvaram pretinac i vadim kutijicu koju mi je rekao. Moja znatiželja proradi. Polako otvaram kutijicu i u njoj zatičem dva prstena. Liam kad si ovo nabavio? Vjenčat ćemo se. Sada?

''To ćeš dati Louisu'' kaže kao da ovo nije neka velika stvar. Mislim nije, ljudima koji se vole. Naravno da se i mi volimo. Samo mislim da bi u odluci za vjenčanje trebali sudjelovati oboje. Zaručeni smo, znam. Imamo djete. Uskoro i drugo. Svjesna sam svega, ali mislim da sam i ja trebala odlučiti. Dan svog vjenčanja sam uvijek zamišljala kao nešto posebno. Zamišljala sam veliko vjenčanje. Zaista to nije moralo biti veliko, ali ne i ovakvo, kako ću reći? Malo? Zamišljala sam da su bar moji i njegovi tu. I dečki naravno. Ne ovako. Mi i kumovi. Vjerovatno su nam oni kumovi. Sreća pa je to rekao u autu, jer da me je doveo na gotov čin vjerovatno bih se okrenula i otišla. Kad stižemo ispred općine. Lou i El nas čekaju. Bez riječi, prva, izlazim iz auta. Kulturno pozdravljam njih dvoje i dajem Lou kutijicu. Isti je kao i ja. Odmah ju je otvorio. 

''Sranje. El mi smo im kumovi'' Louis uzbuđeno kaže. El se smije i grli me. 

''Sjajno, ali zašto ovako. Mislila sam da ćete praviti malo veće vjenčanje'' kaže.

''Nemamo šta čekati'' Liam opušteno kaže.

''Šta ste ispunili Sari želju?'' Lou Pita.

Lagano klimam glavom i čujem El kako vrišti jer me je jedina primjetila. Jedina je primjetila moje klimanje glavom. Opet sam u njenom zagrljaju. Lou odlazi do Liama i čestita mu. Zatim se Lou i El zamjenu. Kada se svi izljubimo i ispušemo sa osmjesima se upučujemo ka unutrašnjosti. Imali smo mali problem jer nismo zakazali datum, ali Liam i Louis su čarobni. Njihova slava. Nekada, naravno. Obavimo to. Vjenčanje. Bože, sad smo zaista muž i žena. S ponosom mogu reći da imam najboljeg muža na svijetu. I kumove naravno. Dok smo bili na kafi, kojom su nas kumovi počastili, odlučili smo da ćemo momcima reći o našoj maloj ludoriji kad svi budemo u Irskoj. Htjeli smo da to bude za božić, ali oni bi vidjeli Liamov prsten. Rekao je da neće da čuje o skidanju sa ruke. Lou i El žele da nam kupe krevetić za bebu iako smo im rekli da to stvarno nije potrebno. Sa nijma smo razmišljali ko bi mogao biti kum djetetu. Niall će. On je rekao da će on biti kum kad Sari bude prvi rođendan. Naravno ja sam pobjegla. Onda je njegova želja ostala neispunjena. Sada će mu se ispuniti. Zaista sve dolazi na svoje. Imam svoju malu porodicu...