"Amy osam je. Šta koji vrag više radiš u toj sobi?" Liam se dere iz dnevnog boravka.
Joj Liam kad bi samo znao koliko sam se ja puta presvukla. Sva odjeća koju sam kupila od kad sam ovdije je preuobičajna i jednostavno nije za dejt sa Liamom Payneom. Na kraju sam obukla bijelu majicu bez rukava preko koje sam obukla kariranu košulju, plave hlače koje su bile poderane na koljenima i kanađanke. Na glavu sam stavila sivu kapu. Izlazim iz sobe i u dnevnom zatićem iznerviranog Liama. Ustaje sa kauča i ja primjećujem da smo ustvari isto obučeni. Liam me odmjeri pa se nasmije.
"Imaš li ti neku moć čitanja misli ili?"
Ok Liam, koji je tebi. Čudno ga pogledam, a on nastavi.
"Htio sam ti reći da obučeš nešto takvo"
Prstom je pokazivao moju odjevnu kombinaciju.
"Znači pogodila sam"
"Itekako. Nego, pošto je princezi dugo trebalo da se spremi ovo je prekasno da idemo na večeru. Večere poslije osam su mi zabranjene. Gdje predlažeš da idemo?"
"Park bi bio dovoljan"
Lagano mu se osmjehnem. Klima glavom i uzvraća osmijeh. Hvata me za ruku i izlazimo iz stana.
...
"Liam. Kada sam rekla park, mislila sam na park za šetanje, a ne za park za djecu"
''Zašto si takva, zabaviti ćemo se"
"Da baš. Pogotovo kad sutra u novinama bude pisalo da se član najpopularnijeg boy benda klackao sa misterioznom curom"
"Možemo se mi i ljuljati na ljuljačkama"
Izbeljio mi se. Ko bi rekao da ovaj lik ima nešto dječije u sebi. Lagano ga udaram šakom u rame, a on glumi da ga boli. Ignorišem ga i krećem prema ljuljačkama. To je ipak bolji izbor od klackalica. Pošto on i dalje stoji na istom mjestu, fatam ga za ruku vukući ga. Sjednemo na ljulje, ali on i dalje ne želi pustiti moju ruku. Ne ljuljama sjedimo od prilike pola sata pričajući o nebitnim stvarima. Shvatimo da smo pretjerali kada ugledamo sve one ljude koji su doveli svoju djecu, braću, sestre ili unuke kako izbezumljeno gledaju u nas. Vjerovatno su prepoznali Liama, pa se čude kako se neka poznata osoba može ovako ponašati.
"Liam mislim da je vrijeme da bježimo odavde" šapnem.
"Imaš pravo. U blizini je normalni park, idemo"
Klimam glavom. Ustaje, povlačeći me sa sobom. Isprepleo nam je prste i krenuli smo hodati pokušavajući se ne obazirati na komentare kao što su 'Ovo mu je sigurno nova cura', 'Pa kako ih nije stid' i slično. Kada iziđemo iz parka padamo u smijeh. Ni sama ne znam zašto, ali se ne prestajem smijati.
"Hajde Amy. Idemo šetati"
Nekako se smirim i krenem hodati. Park je prepun zaljubljenih parova.
"Pogledaj se te slatke parove" Liam kaže."Da, tako su slatki" kažem.
"Ali, mi smo najslađi" on kaže, a ja mu se nasmijem.
Lagano me okrene prema sebi i spusti svoje usne na moje. Uzvratim poljubac. U realnost me vrati to kad shvatim da stojimo na sred parka, pa samo sa spuštenom glavom i crvenim obrazima nastavim šetati ne ispuštajući Liamovu ruku.
"Hej, imam ideju"
"Kakvu" pitam ga.
"Iznenađenje" kaže i povuče me da krenem u pravcu auta...

YOU ARE READING
You || l.p.
FanfictionAmy je djevojka koju život i nije baš mazio. Njen 17. rođendan donosi promjene. Da li će se moći nositi s promjenama koje joj donosi 'novi' život? ▪︎[EDITED]▪︎ Rankings: #1 liam #1 payne #9 fanfiction #5 liampayne