You || l.p.

5

Svaki zalogaj sam prožvakala barem 50 puta. Ne želim da razgovaramo o bilo kakvoj ozbiljnoj temi. Čovječe bilo mi je lijepo ovih pet dana. Ponašali smo se kao pravi prijatelji koji se poznaju čitav život. Dobro, tu i tamo se desilo da mu nabacujem na nos to što me je ostavio na tri mjeseca. Bojim se da će to sve odjednom samo nestati. Ne želim to. Polako stavljam i zadnji zalogaj u usta psihički se pripremajući na ono što slijedi.

"Ljepotice nemoj se bezveze bojati. Znaš i sama da te nikada više ne bih ostavio''

I sama se pitam zašto sam ovoliko nervozna? 

''Samo sam ti želio reći da si mi se nenormalno uvukla pod kožu''

"Nialler..." zbunjeno ga gledam.

"Jebemu znao sam da te to nisam trebao pitati."

Zabio je glavu u ruke lagano čupajući plave pramenove kose. Sada i on postaje nervozan.

''Ne, ne, nisam mislio tako''

Kako je samo samo sladak ovako sav zbunjen i nervozan.

''Ono što sam želio reći je da imam osjećaj kao da se poznajemo cijeli život''

Gledam ga ne progovarajući ništa. Istina je da mu ne želim priznati da se i ja tako osjećam

''Nisam to trebao reći, zar ne?''

I dalje mu ništa ne govorim. Ako otvorim usta početi ću se smijati kao luda.

''Jebemu Niall'' Drekne se

Udaljim se od njega zaprepaštena njegovim deranjem. Iako znam da mi ne bi naudio, strah me je. Poslje gotovo svakog deranja bi usljedio udarac. Ispred sebe kao da vidim Sophiu. Njena ruka se približava mome licu. Nekontrolisano se tresem. Suze se slijevaju niz moje obraze.

''Amy, Amy''

Sophiin lik nestaje kada čujem Niallov glas. Grleći me jednom rukom, drugom prolazi kroz moju kosu.

''Je li sve u redu''

''Bila je tu. Derala se na mene'' govorim kroz suze.

''Nema nikoga. Nemoj se bojati ljepotice''

''Htjela me je udariti''

''Niko te ne smije dirati, ne dok si pored mene''

...

Budi me hladan zrak koji osjećam na svojim rukama. I dalje sam na sečiji, a deka kojom sam bila pokrivena je na podu. Niall nije pored mene. Zbog žeđi koju osjećam odlazim u kuhinju. Tamo zatićem Nialla koji pjevušeći pravi večeru.

''Koliko je sati'' uspavano pitam dok uzimam čašu kako bih se mogla napiti vode.

''Skoro je šest''

Raširim oči shvatajući da sam skoro cijelo popodne prespavala. 

''Zašto me nisi probudio''

''Nisam te želio dirati, sinoć nisi mogla spavati''

Nezadovoljno otpuhnem. Tek večeras neću moći zaspati. Sjedam na stolicu čekajući da on dovrši večeru.

''Šta si planirao sutra?'' pitam ga samo kako bih započela razgovor.

''Sutra moram ići snjimati''

U meni se probudila tolika  želja da ga pitam bezbrojna pitanja vezana za pjesme koje snimaju. Ipak se suzdržavam ne želeći da se ponašam kao pomahnitali fan. Što ustvari i jesam, ali dobro. Pokušavam to sakriti pred Niallom što je više moguće.

''Mislio sam da poslje večere gledamo neki film''

Potvrdno klimam glavom dok stavljam komad mesa u usta.

Tako je i bilo. Kada smo završili sa jelom preselili smo se u njegovu spavaću sobu. Na zidu ima jako velik televizor, a i krevet je udobniji od sečije. Film za filmom su se redali, a ja sam cijelo vrijeme bila u Niallovom zagrljaju. Ne znam kako i kada, ali moji kapci su postajali sve teži. Kroz polusan sam osjetila kako me Niall pokrio i poslje toga se više ničega ne sjećam...