You || l.p.

9

Denisine riječi odzvanjaju mojom glavom. 'Niall mislim da si ispunio obećanje koje si dao mami prije 14 godina'. Niall je moj brat. Niall Horan je moj brat. Ja, ja imam porodicu.

"Ovo prokleto nije istina"

Niall je ustao sa kauča i počeo razbijati sve što mu je došlo pod ruku. Denise je otrčala kod Thea ne želeći da se on probudi. Greg je skočio za Niallom pokušavajući ga zaustaviti. Teta Maura, zapravo mama je sjedila plačući kao i ja. Nisam se mogla pomaketi s mjesta.

''NIall prestani'' Greg mu govori.

Niall ne popurta i kada gotovo udari Grega shvatam ozbiljnost situacije.

''Niall prestani'' dreknem se kroz suze.

Kao da sam pritisnula dugme u njegovoj glavi. Zaustavi se tačno u položaju u kojem je bio u tom trenutku.

''Znam da smo svi iznenađeni, ali da li je takva reakcija zaista bila potrebna'' Greg pita Nialla dok ovaj briše krvave ruke.

Samo ga još više razljuti.

''Idiote kako bi se ti osjećao da ti je djevojka koju si htio pitati za vezu, sestra''

Izbezumljeno pogledam Nialla. Htio me pitati za vezu. Da li je današnji dan stvaran? Da li ja sanjam?

''Niall to nije razlog da demoliraš stan''

Niall je sjeo pored mene i jako me zagrlio. Ne znam koliko smo tako sjedili u tišini, ali nakon nekog vremena Greg je progovorio.

''I ja bih želio zagrliti sestru''

Ne ispuštajući Nialla iz zagrljaja pružila sam jednu ruku koja je primila Grega u zagrljaj.

''Moja djeca'' Maura je rekla grleći Denise koja je sad sjedila pored nje.

''A šta vas dvije čekate?'' Greg pita  pružajući ruku.

Sada smo svi zajedno u zagrljaju. Ne postoje riječi kojima bih mogla opisati koliko sam sretna. Imam porodicu. Napokon imam porodicu.

Poslje zagrljaja imali smo ozbiljan razgovor. Mama i Greg su se složili da bi najbolje bilo da nas rastave. S obzirom da im Niall nije dozvolio da rezervišu hotel, jedino što su mogli je mene poslati tamo. Naravno niko od njih se nije slagao sa tim. Niall je predložio Liama govoreći da će se on najbolje brinuti za mene.

Na kraju su pozvali Liama da dođe. Po dolasku sve su mu obijasnili. Pristao je i obećao da će se brinuti o meni. 

...

"Amy prokleto ćeš izaći iz tog kreveta"

Mrzim ovo. Liam mi je ušao u sobu i razgrnuo zavjese. Prokleto nema šanse da ga poslušam.

"Jebi se Liam"

"Jebeno četiri dana nisi izašla iz ove proklete sobe"

"Pa šta?"

"Amy moraš izaći bar malo na zrak"

"Liam pusti me. Ne ide mi se vani i to je sve"

Nisam dobila nikakav odgovor. Valjda je odustao. Ušuškala sam se u ovaj prekrasni i udobni jorgan. Jorgan me napušta. Ne, ipak nije odustao. Ali nije ništa ni progovarao. Osjetila sam snažne muške ruke kako se podvlaće pod moje tijelo i podižu me. Zašto je ovoliko naporan.

"Majmune šta pokušavaš"

Granala sam se i nogama i rukama ne bili me spustio.

"Niallu sam obećao da ću se brinuti za tebe, ali mi ti ne pomažeš niti malo da održim obećanje. Usput idemo na balkon"

On je poludio. Nekako me uspjeo odnijeti do balkona. Spustio me na stolicu da sjednem. Iako mu ne želim pokazati, imao je pravo. Godio mi je svjež zrak. Pogledala sam malo oko sebe. Ovdje i nije tako loše. Prostrano je. Pogled je lijep. On ima kauč na balkonu, a mi pored toga sjedimo na plastičnim stolicama?

"Lijepo je ovdje"

Ustala sam sa stolice i krenula prema ogradi. Liam je za mnom.

"Hvala" rekao je. Naslonila sam se rukama na ogradu. On je učinio istu stvar. Mislim da je vrijeme da pričam sa njim. Toliko se trudio oko mene u ova 4 dana.

"Znaš Liam, ponekad ti se divim."

Okrenuo se prema meni i nekako zbunjeno me pogledao.

"Zašto?"

"Imao si toliko prepreka u životu, ali i dalje si tako hrabar i pomažeš drugima"

"Samo se moraš boriti za sebe i uspjet ćeš. Na početku je uvijek teško. Vidjet ćeš da ćeš uspjeti. Uspjeti ćemo zajedno"

Oh. Povukla sam ga u zagrljaj. Lijepo se osjećati voljenim. Kad sam došla u London nisam imala nikoga, a sad imam porodicu i četiri prijatelja. Odmaknuo se od mene i prstom pokazao na kauč da sjednemo. Klimnula sam glavom. On je prvi sjeo i pokazao mi da sjednem u njegov zagrljaj. To sam i učinila. Privukao me sebi. Glavu sam položila na njegova prsa.

"Liam hoćeš me večera s odvesti kod mame?"

"Naravno"

"Hvala ti"

Poslije smo pričali o nekim neobaveznim temama. Skoro čitav dan smo proveli na balkonu. I ručak smo jeli na balkonu. Liam nije htio da ulazimo u kuću jer kako kaže napokon me uspio izvući vani. Današnji razgovor sa njim mi je jako godio. Mislim da sam se pomirila sa činjenicom da mi je Niall brat. Mama me je jutros zvala i rekla mi da oni ostaju još 2 dana u Londonu pa sam iz tog razloga Liama zamolila da me odvede kod njih. Strah me je, ali Liam mi je danas pomogao da shvatim da se što prije trebam suočiti sa tim.

...

"Amy jesi li se napokon spremila?"

Mislim da sam mu već počela ići na živce sa odugovlačenjem. Oblačim kanađanke na noge i izalzim iz sobe.

"Idemo?"

"Idemo."