39

1.1K 68 0
                                    

"Dans će nam tatica doći. Znaš li to ljubavi?" pričam svom malom princu sjedeći ispred njegovog inkubatora.

Lagano uvučem ruku kroz rupicu kako bih mogla dodirnuti njegovu rukicu. On lagano stišće moj prst svojim sićušnim prstima. Osmjeh je na mom licu. Moj mališa drži moj prst. Naš tata bi trebao večeras doći. Makar je tako rekao kad smo pričali na telefon. Njegovi i moji su stalno sa mnom. Par puta su bili sa mnom i kod Jamesa. Danas ih doktor nije pustio da uđu sa mnom. Samo sam ja tu sa svojom bebom. Vrata sobe se otvaraju i ja se automatski okrečem ka vratima. Nasmijani Liam ulazi u sobu. Na mom licu se pojavi još veći osmijeh. Polako izvlačim svoj prst iz Jemieve rukice kako bi mogla zagrliti Liama. Stišće me uz sebe, ali pazi da me ne povrijedi. Ostavlja poljubac u mojoj kosi. Šapne mi da želi vidjeti Jamesa. Polako se odmaknem od njega puštajući ga da ide kod našeg princa. Polako oteturam do njega. Moja rana još uvjek boli. Stojim pored njega gledajući ga kako se smije dok Jemie drži njegov prst. Liam okreće glavu ka meni. Ima osmijeh od uha do uha.

"Sićušan je" kaže.

Klimam glavom slažući se s njim. Naš princ je jako sićušan. Doktor je rekao da je to normalno jer je rođen ranije. Aparati oko mog miša iznenada počinju pištati. Doktor i par medicinskih sestara uljeću u sobu. Jedna sestra zamoli Liama da me odvede u sobu. Liam klima glavom i izvodi me iz sobe iako se pokušavam izvući i ostati u sobi jer želim otati ovdje i vidjeti šta se dešava sa mojim malenim. Liam me bukvalno obara na moj krevet i kaže mojoj i njegovoj mami da mi ne dopuštaju da se mrdam. Izlazi na balkon sobe prolazeći rukom kroz kosu. Nekako uspijem nagovoriti mamu da me pusti na balkon jer mi treba zraka. Liam stoji naslonjen na ogradu sa cigaretom u ruci. Par puta sam ga uhvatila, ali nije ih konzumirao u velikim količinama. Rekla sam mu da ne volim to. Rekao je da će pokušati prestati. To je bilo na početku moje trudnoće i eto, izdržao je sve do danas. Prilazim mu i uzimam mu cigaru iz ruke. Gasim je i ostavljam u pepeljari koja je nedaleko od njega. Malo je namrgođen. Naslanjam se na ogradu pored njega dok on uzima mint bombone iz đepa. Uzme jednu i pruži ka meni. Odmahujem glavom i zahvaljujem mu na ponudi. Vraća se u prvobitnu pozu u kojoj sam ga pronašla, samo ovaj put bez cigarete. Lagano, neprimjetno mu se približavam sve dok ga ne uzmem pod ruku. Okrene glavu ka meni i slabo se nasmješi. Njegov osmijeh ubrzo bljedi. Zamišljen je.

"Teško je" progovara, "Čitav život mi je proletio kad sam čuo te glupe aparate"

Tu smo. Bez obzira na sve, znam da će se naš mali miš izvući. Biti će on kao tata. Biti će hrabar i jak sve ćemo to proći skupa. Naš miš će nadoknaditi inkubatorom, vrijeme koje je trebao biti u utrobi. Ovo se već par puta dešavalo. Njegova mala pluća nisu dovoljno razvijena i nekada jednostavno ne može disati ni kroz cjevčice. Tu su doktori kojima sam jako zahvalna. Svaki put su spremni i nakon prvog piska se stvaraju u sobi. Kažem Liamu da se ovo već desilo i da ga doktori uvijek uspiju stabilizovati.

"Biće on dobro. Vidjet ćeš. Jak je on, na tatu" kažem dok cjelo vrijeme prelazim rukom preko Liamovih leđa.

Osmjehne mi se.

"Ja sam sretnik" kaže dok hvata moju ruku.

"Sretnik sam što imam tebe"

Uputim i ja njemu osmjeh. Približava mi svoju glavu i osjetim na svojim usnama njegove. Lagano ljubi usne dok me njegov svjež dah od bombone pecka.

"Oh, izvinite što vas prekidam. Sunce David je stigao. Želi te pergledati"

Odmakinjem se od Liam dok klimam glavom. Moji obrazi su crveni. Mama me je upravo uhvatila. Znam da mi je Liam muž i da bi ovo sve trebalo biti normalno. Klimam glavom i ulazim u sobu. Pozdravljam doktora Davida. Mama ga je redovno izvještavala o mojoj trudnoći tako da je saznao i za moj rani porod. Čim je saznao tražio je dozvolu da dođe ovamo. I eto sad je tu. Hodam za njim dok on ulazi u jednu od ordinacija. Pregleda moju ranu, vadi mi krv, mjeri tlak i radi sve ono što mu je bilo potrebno da utvrdi da sam u redu.

"Doktore kako je James?" pitam.

"Ne znamo još. Zlato ti znaš da se djete rodilo ranije i još uz to mogao je nasljediti očev problem. Doktori ga još uvijek stabilizuju" kaže te izdahne.

"Nadajmo se najboljem"...

You || l.p.Where stories live. Discover now