You || l.p.

15

Tattoo šop? Koji je njemu?

"Tetovirat ćeš se?"

"Dap"

Povlači me za ruku i uvodi me unura. Za pultom stoji cura u ranim dvadesetima koja ima pa možda i previše tetovaža.

"Dobar dan" Liam ljubazno pozdravi. Ona uzvrati klimanjem glavom.

"Izvolite"

"Žalio bih tetovažu"

"Očigledno, kakvu? Gdje?" malo nanervirano kaže.

"Njeno ime" pokazao je na mene, "na zaprešću"

On zaista želi istetovirati moje ime?

"Onda i ja želim tetovažu"

"I vi?"

"Amy jesi sigurna? Ovo boli"

"Da. Želim tetovažu njegovog imena na istom mjestu."

Cura nezainteresovano klimne glavom.

''Mogu li znati vaša imena?''

Kada joj kažemo naša imena i kakav font otprilike želimo

"Pričekajte tu. Idem nacrtati par skica"

Pokaže rukom na dvije, na prvi pogled udobne fotelje. Liam i ja se zahvalimo sjedajući. Nakon par minuta cura se vraća sa par skica naših imena napisanih u par različitih fontova. Biramo pomalo ukrašena pisana slova i odazimo na tetoviranje. Postavljaju nas tako da Liamu tetoviraju desnu, a meni lijevu ruku. Liam svojom slobodnom rukom drži moju slobodnu. Ovo jako boli.

"Jesi li uredu"

Zabrinuto pita. Klimam glavom. Liam mi pokazuje svoj, ne baš tako uvjerljiv smješak. Kada su tetovaže gotove dezimficiraju ih te zamotaju u folije. Nakon mog negodovanja ipak Liam plati. Zahvalimo se i izlazimo na svjež zrak. Na putu ka autu raspravljamo o sjedečoj destinaciji.

"Razmišljao sam da idemo u kino, ali pošto ovo nije običan dejt, ne želim ga pokvariti običnim stvarima"

"Slažem se. Mi zapravo možemo otići kući i tamo jednostavno gledati film''

"Idemo"

...

Sjedim na kauču sa Liamovom glavom u krilu. Gospodin se fino ispružio, a mene je pustio da sjedim. Gledamo neki bezvezni film. Mislim ja više gledam Liama i igram se sa njegovom kosom nego što pratim film. Liam se ušutio kao mala beba i imam osjećaj da je zaspao. Odjednom se okreće tako da gleda u mene, u moje lice. Ima pomalo tužnu facu.

"Šta nije uredu?" pitam.

"Amy... mi... mi idemo na turneju za dvije sedmice."

Ou. Čitav dan je bio savršen i na kraju ga je morao upropastiti. Nekako tužno ga pogledam ne prestajući se igrati s njegovom kosom.

"Niall i ja smo se borili da ideš sa nama i na kraju smo ih uspjeli nagovoriti da budeš s nama dok smo u Irskoj, ali kad mi krenemo dalje ostaješ s mamom. "

Slegnem ramenima preusmjeravajući pogled sa njegovih preljepih smeđih očiju na također prelijepu smeđu kosu.

"To valjda nije loše. Imat ću mamu pored sebe. Ali priznajem da će mi nrdostajati balkon i osoba s kojom sam danima pričala na tom balkonu"

Nasmijao se na moje riječi, ali ubrzo je taj osmijeh izbljedio.

"I meni će nedostajati jedna osoba, mnogo"

"Zato te ta osoba moli da skineš tu tupavu facu s lica jer želi da ove dvije sedmice provedemo na najbolji mogući naćin"

"Na zapovjed kapetane"