You || l.p.

22

Prokleti alarm. Koji je ovo put da zvoni? Zašto sam ga uopšte uključila? Koji je danas uopšte dan? Petak. O, ne. Njih dvojica dolaze. Alarm je tu zbog njih. Tek kad naglo ustajem iz krevta te osjetim blagu bol u stomaku, sjetim se da mi je doktor skrenuo pažnju na to da sve što radim ne smije biti naglo. Valjda ću se nekada naviknuti. Kad završim s WC-om iz ormara uzimam trenerku, majicu kratkih rukava i duks. Mama me već čeka na kraju stepenjica. Oblačim starke, iako nije baš vrijeme za tu vrstu obuće. Ulazimo u moj crni sportski auto za koji mi je Niall poslao pare kada je ćuo da sam položila vozački ispit. Čudno pa su me pustili. Tek mi je 17. Na putu ka aerodromu kupile smo sebi kafu jer smo obe bile pomalo uspavane. Tamam kad stignemo, iz aviona izlaze njih dvojica. Potrčim ka njima grleći ih u isto vrijeme. Mislim da se naš smijeh može ćuti na sve strane. Udostojim se i pustim ih kako bih mogla da ih fino zagrlim. Prvo grlim Nialla ostavljajući poljubac na njegovom obrazu. Kada me Liam primi u zagrljaj, zavrti me dok se ja smijem kao luda. Kada me spusti na zemlju ostavi kratak poljubac na mojim usnama. Jedna njegova ruka je ostala preko mog ramena.

"Vas dvoje idite do grada. Zabavite se. Ja ću se pobrinuti za kofere" kaže Niall. Liam kao da to jedva dočeka, pozdravi se sa njim te on odlazi. Pokazujem Liamu smjer gdje je auto kad krenemo ka izlazu. Hodamo po parkingu koji je krcat autima. Stanem kod svog i otključam ga.

"Sereš" čujem Liamov glas. 

Pogledam u njega. Malo je falilo da mu vilica padne do poda. Uzima mi ključeve iz ruke.

"Ja vozim." kaže prije nego ja mognem išta učiniti.

Suočavam se sa tim da sam poražena i sjedam na suvozačevo mjesto.

"Slažeš li se sa tim da prvo idemo na doručak?" pita.

"Daj Liam, u trenerci sam."

"I ja sam. Znači doručak."

Iznervirano se naslanjam na sjedište svjesna da će njegova riječ uvijek biti zadnja. Vožnja nije trajala dugo kad je auto zaustavo ispred jednog, više lokalnog restorana. Bez riječi izlazim iz auta puštajući mu da ga on zaključa i ponese ključeve. Ulazim i sjedam za jedan malo sklonjeniji sto. Liam dolazi nedugo nakon mene.

"Ljuta si?" pita.

"Ne. Samo se ne mogu pomiriti sa činjenicom da je uvijek sve po tvom" kažem te okrenem glavu na stranu ugledavši konobara koji nam upravo prilazi.

"Jutro. Izvolite?"

Kažem da želim palačinke sa nutelom i bananom i sok od višnje. Liam me čudno pogleda. Slegne ramenima te naruči iste palačinke i mineralnu. Konobar klima glavom i odlazi.

''Jednostavno si mogla naručiti voćnu salatu'' Liam kaže.

''Šuti ti''

Digne ruke u znak predaje. Htjela sam mu reći da meni hormoni divljaju zbog trudnoće, ali sam se zaustavila u zadnji čas. Želim prvo reći Niallu. Nakon desetak minuta konobar nam donosi naruđbe. Navalim na palačinke jer sam stvarno gladna. Kad pojedem svoje dvije palačinke pogledam Liama koj jede svoju drugu. Spor je. Kad napokon pojede, plaća konobaru te izlazimo. Hvata moju ruku svojom dok mi poklana jedan od njegovih prekrasnih osmjeha.

''U blizini je park. Idemo tamo?''

Klimam glavom iako je ovo više zvučalo kao obavještenje nego pitanje. Malo šetamo po parku te sjednemo na klupu koja se nalazila pored. Klupa je bez naslona pa prebacujemo noge tako da sjedimo jedno nasuprot drugog. Ruke su nam spojene.

''Šta bi mogli danas raditi?'' Liam pita.

''Svejedno je. Sve dok sam s tobom.''

Pogledam u njega i nasmijem se. Na njegovom licu je veliki osmijeh. Rastavlja nam ruke samo kako bi me mogao zagrliti. Tiho je pjevušio neku pjesmu kad je stavio svoju bradu na moje rame. Da trenutno nismo u parku mislim da bih se rasplakala. Stavljam ruke na njegove obraze. Pomakinjem njegovu glavu ispred moje te spajam naše usne. Poljubac je spor i lagan. Sklanja moje ruke sa njegovih obraza isprepličući nam prste. Osjetim kako palcem prelazi preko tetovaže njegovog imena na mojoj ruci. Kada nam ponestane zraka prekidamo poljubac. On svoje čelo spoji sa mojim.

''Volim te''

''Volim te'' kažem.

Kada pogledam malo u stranu vidim par znatiželjnih pogleda i par aparata. Odvojim naša čela te svoju glavu diskretno naslonim na njegovo rame.

''Liam, slikaju nas. Idemo samo normalno sjesti na klupu''

Osjetim kako pušta moju desnu ruku te se malo odmakine kako bi nogu mogao prebaciti preko klupe. Kad on završi ja učinim isto. Dlan moje lijeve ruke je u dlanu njegove desne. Provuče prste kroz moje. Naši pogledi su na tim tetovažama naših imena. Moj pogled na tetovaže zakloni Liamov telefon.

''Možeš li molim te uslikati? Ja bih, ali dešnjak sam''

Malo glasnije se nasmijem i uzmem mu telefon. Kad ga otključam vidim da mu je na pozadini još uvijek ona slika iz aviona. Nasmijem se. Upalim kameru te slikam naše ruke. Upalim prednju kameru te nas uslikam par puta jer mi zapravo i nemamo normalnu zajedničku sliku. Sjedimo na toj klupi još otprilike pola sata kad primjetim na Liamu da je umoran. Jedva ga nekako uspjevam nagovoriti da krenemo kući. U toku vožnje pošaljem slike sa njegovog telefona na svoj te jednu od njih stavim na pozadinu. Kad uđemo u kuću zatićemo samo Nialla u dnevnom boravku koji kaže da su cure izašle negdje. Kažem mu da ću sići ćim Liamu pokažem gdje je soba te prolazim do stepenjica. Kad uđemo u sobu Liam se odvali smijati.

''Šta?'' pitam

''Na svakoj sam strani sobe''

Oh, da, na svakoj strani sobe imam po jedan Liamov poster i na vratima onaj veliki. Slegnem ramenima. On je mene našao zezat. Pokažem mu gdje je WC te gdje može staviti svoje stvari. Krevet u mojoj sobi je bračni. Kažem mu da izabere bilo koju stranu te izlazim iz sobe. Dok silazim niz stepenjice smišljam kratki preduvod kako bih Niallu mogla reći za trudnoću.

~Liam Payne~

Kad složim svoje stvari sjetim se da sam Amy zaboravio pitati gdje stoje peškiri. Siđem na prizemlje i vidim da su vrata od dnevne otškrinuta. Sjetim se da je Amy rekla Niallu da mora razgovarati sa njim. Prišuljam se vratima i sliku koju imam priliku vidjeti me ostavi bez teksta. Njene ruke su oko njegovog struka dok su njegove na njenim obrazima. Preblizo su jedno drugom. Zašto imam osjećaj da će se njih dvoje sada poljubiti? Brzo se sklanjam od vrata naslanjajući se na zid. Kroz glavu mi prolaze svi naši zajednički trenutci. Čitavo ovo vrijeme je glumila. Prokleto je glumila. Voli ga. Ja sam bio tu samo kao zamjena. Njega je pokušala zamjeniti sa mnom. Treba mi nešto. Nešto jako. Sjetim se da mi je Niall jednom prilikom rekao gdje stoji alkohol. Odlazim u kuhinju i uzimam flašu vina i flašu viskija. Vraćam se u našu, zapravo njenu sobu. Otvorim vino te nagnem onako iz flaše.

~Amy Horan~

Razgovor s Niallom je prošao i bolje nego što sam mislila. Prihvatio je. Sretan je zbog nas. I sretan je što će u porodici dobiti još jednu bebu. Sad mi ostaje još Liam. Stavim ruke na stomak mazeći ga.

''Idemo reći tati ljubavi''

Sa velikim osmjehom se penjem stepenjicama te krećem ka sobi. Moj osmjeh nestane kada ugledam Liama koji sjedi na podu sa dvije prazne flaše alkohola...