Bullied by Luke Hemmings (prijevod)

1

Caitlyin pov
''Štreberice'' Rekao je Luke s gađenjem gurajući me u moj ormarić. Svima je oko mene to bilo smiješno osim meni. Ja sam ljuto pokušavala što brže otključati svoj ormarić kako bih mogla otići na drugi sat. Kada sam konačno uzela sve što mi treba, požurila sam se prema učionici nadajući se da neću opet sresti Lukea.

Luke me zlostavlja već godinu i pol. Mislim da je jednim dijelom razlog moje znanje i zainteresiranost za školu. Svi me mrze zbog njega. Zovu me pogrdnim imenima i guraju me u stranu kada prolaze. To je već postala uobičajena stvar. Luke me najviše zlostavlja, ali ni njegovi najbolji prijatelji, Calum i Michael, nisu daleko. Kao što sam i prije rekla, cijela me škola mrzi, ne samo njih trojica.

Previše zaokupljena svojim mislima, sudarila sam se s nekim. Prvo me bilo sram jer sam mislila da sam se zabila u zid, ali kad sam pogledala gore vidjela sam nasmješenog Ashtona.
"Znaš," započeo je, dok mi je pomagao pokupiti knjige s poda, " trebala bi prestati gledati u pod dok hodaš. Često se zabijaš u mene dok hodaš." Završio je s osmjehom nakon što smo pokupili knjige.
"Oprosti. Ne znam što mi je, valjda sam se zamislila." Rekla sam.

"Ti previše misliš u zadnje vrijeme." Rekao je sa smješkom. Nakon toga me otpratio do učionice, iako mu to nije bilo usput.

Ashton je moj jedini prijatelj iako se baš i ne družimo. Kao što je rekao, stalno se zabijam u njega, ali njemu to ne smeta. Ne znam zašto, ali uvijek je jako drag prema meni. Upoznali smo se prije tri mjeseca kada smo zajedno morali napraviti prezentaciju za sat Engleskog i od tada smo dobri. Pričamo, ali ne tako često jer on ima puno drugih prijatelja s kojima provodi vrijeme.

"Slažem se." rekla sam, nakon čega smo se oboje nasmijali. "Zašto ti uopće ideš ovim putem?" nastavila sam, "tvoj razred je u drugom smjeru."

"Pa, nismo dugo pričali i rano je, pa sam te mislio otpratit do tvog razreda." rekao je, gledajući me s osmjehom na licu.
Nasmijala sam se i ja njemu i pomaknula dio kose sa svog lica.
"Hvala." Rekla sam mu s osmjehom.

On se samo nasmijao i slegnuo ramenima. Kada smo došli do moje učionice, stali smo i pogledali jedno u drugo.

"Radiš li što sutra?'' pitao me mičući kosu koja mu je smetala. Zaboravila sam da je sutra subota što znači da se konačno mogu malo odmoriti od Lukea.

"Ne, planiram ostati kući." Rekla sam mu, kimajući glavom kako bih to potvrdila. ''A ti? Imaš li kakvih planova?'' pitala sam.

"Ni ja. Hoćemo se naći?" pitao me je baš kad je zvonilo za kraj odmora, označavajući zadnji školski sat.
"Mislim da je vrijeme da idem na sat.'' rekao je i okrenuo glavu prema hrpi učenika na hodniku koji užurbano idu prema svojim učionicama.

"Poslat ću ti sutra poruku, okej?'' rekao je.

"Okej, vidimo se kasnije." rekla sam. Oboje smo se nasmijali i onda je Ashton otišao prema svojoj učionici. Gledala sam u njega sve do se nije izgubio među ostalim učenicima.
Pred učionicom je bilo sve više i više učenika koji su sa mnom imali sat matematike. Nakon nekog vremena je došao naš nastavnik, Mr. Smith, i otključao nam vrata da možemo ući.

________________

Sat vremena kasnije, zvonilo je za kraj sata. Svi smo u roku od par sekundi bili na izlazu iz učionice.
"Nemojte zaboraviti na zadaću za idući tjedan!" podsjetio nas je Mr. Smith kada smo već skoro svi izašli. Kada sam se spakirala, Mr. Smith me pozvao da dođem do njega. Kada sam se približila njegovom stolu, upitala sam ga "Što trebate, Mr. Smith?"

"Zanima me jesi li još uvijek zainteresirana za podučavanje učenika. Prva si po ocjenama u razredu; cijelo gradivo ovog razreda znaš napamet. Mislio sam da bi bilo lijepo kada bi mogla odvojiti malo svog vremena i podučavati one kojima matematika baš i ne ide kako bi i oni mogli dobivati tako dobre ocjene. Što kažeš?" Pitao je.

"Naravno, voljela bih pomoći ako mogu. Kada počinjem?" Pitala sam.

"Čim nađem nekog kome treba pomoć. Već sam neke učenike zamolio da podučavaju druge, ali i dalje ima onih kojima treba pomoć. Javit ću ti sve idući tjedan." Rekao je.

"U redu, hvala puno." Rekla sam i namjestila torbu. 

"Nema na čemu, Caitlyn. Vidimo se idući tjedan!" Rekao je i kimnuo glavom.

Većinom su Luke i njegovi prijatelji van škole čim zvoni i uz to sam desetak minuta pričala sa nastavnikom pa se nadam da neću naići na njih. Pjevušila sam dok sam išla prema svom ormariću kako bih se malo smirila u slučaju da naiđem na njih. Kada sam došla do ormarića, unjela sam šifru, izvadila knjige iz ormarića i stavila ih u torbu. Odjednom su mi knjige bile na podu. Polako sam podignula glavu i ugledala Lukea sa osmjehom na licu.