U Lisicama PRAVDE

31. dio

Bol. Osjećam bol po cijelome tijelu, koja me polako priziva k svijesti. Pokušavam otvoriti kapke, ali ih nešto čvrsto drži sklopljenima. Trudim se pomaknuti ruke i noge unatoč boli koja je prisutna u svakoj mojoj kosti, ali neuspješno. Čvrsta traka obuhvatila je moje tijelo i ne dozvoljava mi da se pomaknem. Panika mi se pojavi u glavi jer izgubljena osjećam hladno tlo pod sobom. Pulsirajuća bol u glavi oslabljuje moju svijest dok potreba za kapi vode sve više raste. Crnilo me ponovno povlači za sobom dok mi je tijelo sve slabije i slabije... sve dok na kraju ne osjetim više ništa.

~.~

Prolazile su sekunde, minute, sati... zebnja je postojala njihov dobar prijatelj. Bila je prisutna u svakoj misli, potpaljivala je brigu i trnce slala niz kičmu. Nervozno su stiskali telefone u rukama, izmjenično birajući Elizabeth – in broj s nadom da će ovaj put podignuti slušalicu. Pitaju se gdje je, što radi, ali njihove su misli daleko od istine. Ni ne slute da Elizabeth slomljena i zarobljena leži u šupi izvan New York – a. Ne pada im na pamet da je u rukama psihički bolesnog čovjeka... sve do sad.

Rachel zabrinuto na kauču, u dnevnom boravku, do Lena – e sjedi. Neutješno suze klize njenim licem dok je u sklupčanom zagrljaju svoje prijateljice koja joj polako postaje sestra. Lena osjeća njenu bol i brigu jer i sama jedno te isto osjeća. Srce joj jeca od straha jer se boji za Elizabeth koju je zavoljela čim ju upoznah. Iskreniju i pošteniju ženu u životu nije znala, i zato joj se divila... jer unatoč svemu što je prošla, ostala je iskrena sebi i digla se iz pepela svaki put kad su je strgali na komade. A sada?

Dali će sada Elizabeth uspjeti stati na noge? ...Ne znam...

Ovaj put su je slomili na najokrutniji način. Ubili su njenu dušu i strgali njeno srce na nepopravljive komadiće. I Alexander neće biti jedini koga će ovoga dana izgubiti...

Rachel – in telefon zasvijetli, privlačeći jedino njenu pažnju jer su ostali bili okupirani svojim mislima. Odmakne se iz Lena – inog zagrljaja te ga uzme i na ekranu joj se učita nepoznati broj te prstom klizne, otvori poruku i na sami prizor gorko vrisne.

„Rachel, što je bilo?" sve oči su bile uprete u nju. Alice dođe do nje i zabrinuto ju primi za ruku. „Jesi li dobro?"

„Ne... nije moguće." krene nekontrolirano plakati. „Ne, dobri Bože, ne... molim Te ne... ovo ne može biti istina."

Na slici je bila Elizabeth, umrljana u krvi i onesviještena. Ležala je zavezana uza zid s krvavim udarcem u lijevom kutu čela, usnica joj biva rasječena i masnica joj se nadzirala na vratu... izgledala je strgano.

No, poruka ispod slike je bilo ono što je svima dalo završi udarac.

Hajmo odigrati malu igru. Imate točno 6 sati da pronađete vašu voljenu Elizabeth, zakasnite li... njeno tijelo će biti ono što ćete tražit.

„Rachel, što ti je?" upita ju Aurelio s izraženom brigom na licu. Rachel kao oparena, baci telefon na pravokutni stolić, što dalje od sebe dok joj suze i dalje nekontrolirano padaju licem.

„Ima ju..." slabašno progovori. „O – On ju je oteo."

„Rachel, reci više!" nervozno drekne Alexander. „Što se događa?!"

„James je oteo Elizabeth!" napokon gorko ispljune te ustane. „Imamo 6 sati da ju pronađemo inače će ju ubiti."

Mrtva tišina, od šoka, nastupi na scenu. Strah je ispunio njihove kosti jer ono što su najviše strahovali, dogodilo se. Taj prokletnik ima Elizabeth... i tko zna što će da joj uradi.