Tebi

Pismo No.1

Zbog tebe stvaram lucidne snove zato što se odmah pojaviš. Ćošak sobe više ne postoji, samo dugi pločnik beskonačnosti sa svojim svjetiljkama koje bacaju utješnu svjetlost iako je jutro. Tu si ti, stojiš ispod jedne lampe i bosim nogama nastavljaš da skakućeš po lokvicama koje stvara kiša. Niz kosu spadaju ti spore kapi bisera i svaki biser pretvara se u suzu koja klizi niz moje lice. Dok ti stopala stvaraju umilne zvukove u baricama, a memljiva zemlja preklinje za suncem, jedini si trag života, sa svojom kosom koja miriše na proljeće. Sa blijede kože cvjetaju ljubičice, a grančicama pletu i uzdižu vijenčić za tvoju kosu. Nijednom ti ne vidim lice. Valjda zato što više ne znam ko si. Samo stranac koji voli da pleše na kiši i zavodi me zvukovima stopala u baricama. Čujem ti smijeh, zvonak poput kapljica koje padaju u vodu, ipak možda je to samo kiša, a čujem je kao tvoj smijeh, zato što se ni njega više ne sjećam. Ne trebam te više, jer te ne znam, mada plašim se da samo lažem sebe. Prizovem te svako veče da odplešeš svoj vilinski ples poput djeteta koje je prvi put samo na kiši i niko ga ne traži. Najednom je mrak, ulične lampe napokon dobijaju svrhu i odjednom ti vidim lice, prvi put nakon dosta vremena. Oštre jagodice izražene pod sumornom svjetlošću, oči skrivene trepavicama i prije nego se okreneš uhvatim ti pokušaj osmijeha. Trebaš mi samo da me uspavaš, da mi pomogneš da se spustim u mrak, da se otkačim sa orbite ove planete na koju sam dospio i bacim se u svemir. I opet strah me da je i to sa razlogom, kada se napokon otkačim svaka zvijezda ima tvoje oči, neke imaju tvoj smijeh, ali nijedna se ne okrene stidljivo se crveneći i tad postanem svjestan svoje iluzije. Svako veče te pravim iz sjećanja, kao grnčar iz gline, i nikad nisi ista, uvijek slična, ali svaki put sve slabija. Pitam se šta će se desiti kada jednom više ne budem mogao da te stvorim, da te oblikujem po slikama koje ne napuštaju moj um i oblikuju jedinu realnost u koju želim da vjerujem. Da li će to biti moj kraj, tvoj kraj, ili krah svega što je ikada postojalo? Krah univerzuma. Zbog sebe stvaram lucidne snove jer se odmah pojaviš.