Zayn
Tako preljepo ime.
Tako neobicno.
To ime mi puno znaci, ne samo meni nego mnogim djevojkama.
Sjecam se pocetka ove bajke.
Pet djecaka sa iznimnim talentima.
Jedan irac i cetiri britanca.Njihovi glasovi su me podigli iz tame.Utješili su me kad mi je bilo najteže.Kada nitko nije bio kraj mene oni su bili.
Jucer kada je napiso sve ono....samo sam se zaledila i pala na pod.Nisam se mogla ni pomakniti samo sam jecala i gušila se u svojim suzama.Znala sam da se bajci bliži kraj.
Neču više nikoga kriviti.Umorna sam već od toga.
Uvukao mi se pod kožu i samo naglo otišao.
Nikada ga neću upoznati.Nikada mu neču reči koliko ga volim.Nikada ga neću zagrliti i osjetiti njegov miris.
I on nikada neće znati za mene.
Sinoć sam plakala ko nikad do sad.
Zayn je izgradio svoju karijeru i zaradio dovoljno novca za ostatak života.On želi normalan život,bez medija ,bez hejtera....bez nas, Directionera.
Danas me je jedan decko koji ih je najviše vređao došao i zagrlio.Rekao je da ce sve biti u redu.Nacrtao mi je nesto od cega sam se osjecala puno bolje.
Mislila sam da će ih vrijeđati, ali nisu.Gledali su me sa tugom i suosječanjem.
Danas a ni jučer nisam pjevala.Uopće.
Ja uvjek pjevam.A kad ne pjevam onda znaš da nisam dobro.
Falit će mi njegov glas.
Njegove oči.
Njegova kosa.
Falit će mi njegove tetovaže.
Falit će mi on.
Ne želi nas u svojoj blizini.
Otkinuo mi je dio srca ,spremio ga u svoj džep i jednostavno otišao.
Ostavio me sa suzama u očima.Ja sam mu samo broj.Prokleti broj koji mu ništa ne znači.
On je moje sve.
Moja zemlja, moje nebo, moje sunce ,moja voda u pustinji...
Kako ću ja bez njega?
Kako ću bez njegovog osmjeha?
Kako ću bez njegovog glasa?
Kako ću bez njegovih očiju?
Kako ću bez njega?
Još nisam spremna da me pustiš.
Zayn je otišao
moj svijet se jednostavno srušio....
