Helou!!!! Helouuu!!! ☺️☺️☺️
Naslov ovog nastavka bi trebao biti BUŠ, ali ne DŽORDŽ! Samo kažem... 👀
Pišem vam ovo na prijedlog, nagovor i dogovor s biciklisticom i ženom hakericom. ❤️
No, ovako...
Tjedan dana prije Interlibera, ja tako slovo po slovo, riječ po riječ s mojom Viki nabacim dogovor za neki lagani susretić. Lokacija poznata, vrijeme skoro poznato, alkohol nepoznanica, ali bitno da je plan tu.
Fino ja istog dana prezentiram kući raspored i program za sljedeća tri vikenda. Srki sluša, kima glavom, sve se slaže, a žilica u mozgu puca kad najavim da je prvi vikend rezerviran za sajam knjiga.
- Ne možemo ići sami. - maše glavom.
- Zato što...? - rastegnem.
- Hodanje za tobom po paviljonima? - namršti se.
- Nosit ćeš mi knjige koje kupim, logično.
- Hej, haj'mo ovako! Uzmemo tvog brata i šogoricu. Vas dvije paradirajte među knjigama, a nas dvoje ćemo vas čekati u autu.
- Kao prvo; idemo najkasnije oko 11 sati ujutro. Kao drugo; Katy ima promociju i tamo ću se pojaviti, makar trčala do Zagreba. Kao treće; u sve to planiram uklopiti barem tri - četiri sata među knjigama.
- Da, i? - blijedo me promatra.
- A ti ćeš svo to vrijeme sjediti u autu?
- Pa sad... - zamisli se. - Šta? Uđeš unutra, kupiš knjigu - dvije, s Kity popiješ kavu i idemo.
- Katy!! - prevrćem očima, jer vidim ja da njemu nije ništa jasno. - A zamisli da idemo na sajam automobila. Koliko bih te čekala u autu?
- Kad je sajam automobila i koliko dugo traje? - ozari se momentalno.
- Ne znam, bubnula sam! Dva - tri dana! - živci mi titraju u šestoj brzini.
- Četiri dana! - oči mu zaiskre.
- M?
- Molim? - uzvrati.
- Ti si kreten! Uglavnom, u subotu voziš u Zagreb! Iduću subotu imamo rođendan, a vikend iza opet Zagreb. I ako zajebeš, razvod!
Boga mi, razveli se nismo. Što bi značilo da sam bila na Interliberu, što bi značilo da sam pila kavu s Katy i ostalim divnim ženama na Katynoj promociji (ako ovo čitate, pusa svima 😘), a sve u društvu šogorice, jer dakako da su pristali ići s nama. Bio je to baš divan dan i jedva čekam ponoviti radnju!
Nismo se, Srki i ja, razveli ni idući vikend, zato što smo uredno bili na rođendanu, a onda je stigao ponedjeljak...
Vidim ja njega kako me pogledava, od kako sam stigla s posla, kao da ima nešto za reći, ali golub nikako da gukne.
- 'Ajmo odmah na sunce! Tko je zajebao? Ti ili ja? - pitam ja njega, kad on neće.
- Još nitko! - kaže i stisne usne.
- Ali?
- Ali... Znaš li koji datum je u subotu?
Normalno da moram gledati u mobitel, jer nekad ne znam ni u kojoj smo godini.
- Jebem ti mater! - graknem. - Pa mi smo obećali doći na vikendicu.
- Mhm...
I majko sveta, za mene ništa čudno... Kad ja nešto obećam, onda bi se svijet prije urušio nego meni obećanje prošlo glatko. Zato se i trudim ništa ne obećavati...
