Drage moje, najdraže! ❤️ Ako ste očekivale smijeh, u ovom ga nastavku neće biti. ‼️ I sve vi koje ne volite teške teme, onda preskočite ovaj dio. 🙈
Znam da je ovo skroz pogrešno mjesto na kojem ću ovo napisati, ali od neki dan, kako sam objavila prethodni nastavak Dnevnika u kojem se spominje grmlje, ne prestajem razmišljati o situaciji koju sam doživjela. Jer baš ta riječ ''grmlje'' mene svaki put asocira na jedan sjebani trenutak... Plus činjenica da je prošla ravno godina dana od tog događaja nekako me tjera da pišem baš o ovome. I dan danas se grizem mišlju da sam trebala drugačije reagirati, oštrije, na način koji bi možda dao rezultate. Ovako se skoro svaki dan pitam kako je ona...
‼️ Zbog zaštite podataka, glavne aktere ću nazvati Nina i Marko. 👀
Pa da krenem istresati dušu...
Doček 2021. godine bio je lud. Baš lud! Obzirom na mjere stožera, party smo organizirali na starom mjestu s kojim ste upoznate, vikendici, ali u proširenom izdanju, jer tko god nije imao nikakav plan, mi smo bili najbolja opcija za zabavu.
I tako nas se skupilo puno više no što je smjelo, ali o virusu nismo razmišljali već isključivo o dobroj zabavi. Želje su nam se ostvarile. Taj ću dan pamtiti kao jedan od najboljih u životu!
Već iduće jutro kako smo se budili, tako su u grupu stizale poruke sa željom da iste večeri napravimo reprizu dočeka. I teško žabu u vodu natjerati...
Nismo se skupili u istom broju , ali desetak nas je predvečer stiglo na vikendicu. Ispočetka smo još svi bili nekakvi pospani i bez puno snage, ali kako je vrijeme odmicalo, alkohol se točio, muzika pojačavala, tako smo baš kao i noć prije svi bili na nogama uz pjesmu i ples.
Nina i Marko su nam dugogodišnji prijatelji, ali rijetko se pojavljuju u našem društvu bez obzira što ih uvijek pozivamo. Često se izgovaraju na djecu i slab baka servis. Taj su nas doček počastili svojim prisustvom i bilo im je toliko zabavno da su stigli i taj idući dan.
Nina mi je uvijek bila draga, ali nekako povučena, time i različita od mene, zato mi je Marko uvijek bio kralj humora i dobre zezancije. Masu sam njegovih izjava iskoristila dok sam pisala Biznismene. Kad bi me netko pitao za njega, uvijek sam imala samo riječi hvale. Pozitivac za poželjeti.
Dok ovo pišem, podsmjehujem se sama sebi i činjenici koliko čovjek može biti naivan i imati o nekome posve krivo mišljenje. Ali se nekako nadam da će me neke od vas u ovome razumjeti. Nisu svi onakvi kakvi se predstavljaju i to je sranje.
Te se večeri Nina skroz opustila i bila mi je najdraži plesni partner. Od šanka do stola, od glavne prostorije, do skakanja vani po livadi. Opustile smo se bez kočnica, smijale i zajebavale bez prestanka i u jednom sam momentu pomislila kako je repriza dočeka nadmašila sam doček. Vrijeme je prebrzo odmicalo, a ja sam htjela da noć potraje čitavu vječnost. Kako naivno...
Marko je sa Srkijem, Kikijem i Perićem cugao na šanku, Nemanja i Milivoj su se razbacali kao u Travoltinom filmu i sve je bilo tako super. A onda je Milivoj povukao Ninu da zaplešu, ja sam pograbila Nemanju, Srki moju šogoricu i tako smo se nekako izmjenjivali, a Marko se nije micao od šanka. Promatrao nas je, smješkao se i sve se činilo super.
Krajičkom sam oka opazila kad je Perić zavrtio Ninu, pustio joj ruku i razdvojio moju šogoricu od Nemanje pa nastavio plesati, ali Nemanja nije prihvatio Nininu ruku već odšetao do šanka. Zbunjeno sam se namrštila, jer mi je to ispalo glupo od njega.
- Šta je? Nemaš više zraka, ha? - vikne mu Srki, na što Nemanja samo namigne i natoči si piće.
Kiki je isto vidio, pa krenuo uskočiti Nini, ali ga je Nemanja brzo zazvao uz izgovor da ga treba nešto hitno.
