Solidarnost je snaga slabih, pisao je talijanski novinar i književnik Ugo Ojetti. Ova definicija solidarnosti kao da je skovana za nas, da nas barem malo obodri, jer pojedinac je u ovoj državi slab da teško može biti slabiji.
Jedna djevojčica iz Rijeke bori se za život. Ime joj je Mila i najljepša je na svijetu, baš kao i sva druga djeca. Cijena njezinog liječenja je visoka, 2,8 milijuna eura, i ne može se platiti na rate, nego cijeli iznos treba uplatiti odmah. Bolest je teška, klinika je američka, liječenje je eksperimentalno. Otac i majka uložili su sve što imaju, jer život njihovog djeteta nema cijenu, a situacija ne ostavlja prostora za kalkulacije. Naravno, ako čovjek ne dolazi iz redova tranzicijskih pobjednika – onih koje je, recimo, mlada hrvatska demokracija počastila menadžerskim ugovorom i poduzećem za jednu kunu – 2,8 milijuna eura nedostižan mu je iznos. Zato je tu naša solidarnost, zato smo mi tu. Dat ćemo koliko tko može i nadat ćemo se najboljim vijestima. Solidarnost može dati krila čudima. Nadat ćemo se da će krila biti dovoljno jaka.
Mila nije prvo dijete za čije su zdravlje mnogi u ovom društvu spremni izdvojiti onoliko koliko im nije nedpodnošljiv teret. Još jednom ćemo podsjetiti i sebe i druge da nismo zaboravili što je solidarnost, da nismo zaboravili priskočiti u pomoć kad je pomoć najpotrebnija. Pokazat ćemo da je hrvatsko društvo bolje od hrvatske države, koja je solidarnost odbacila kao dio socijalističkog naslijeđa i mentaliteta. Pokazat ćemo, vjerujemo, da smo bolji od zastupnika sustava s kojim se moramo natezati i uličnim prosvjedima ih uvjeravati da omoguće dostupnost skupih lijekova bolesnoj djeci. Pomoći ćemo i tražiti od države da osnuje fond iz koje bi se moglo pomoći u budućim sličnim slučajevima. Pomoći ćemo, jer vjerujemo u solidarnost.
Solidarnim samodoprinosom nekad smo u Hrvatskoj gradili vodovode, ceste, tvornice i bolnice. Jedna od takvih bolnica, ona u zagrebačkom Blatu, građena je solidarnim samodoprinosom, ali onda je sinulo »sunce slobode« pa je gotovo dovršena bolnica ostala stajati na rubu grada kao nikom potrebna ruina. Nije bilo strojeva, niti sirovina koje se mogu rasprodati pa se ni to gradilište, valjda, nije moglo za jednu kunu prodati kandidatu sa stranačkom iskaznicom. Ostala je samo ruina, gigantska građevina koju je danas, navodno, nemoguće završiti. Ta građevina simbol je onoga što je ostalo od solidarnosti koju potiče i propagira država. Ljudi koji su od devedesete naovamo vodili državu – sve HDZ-ove i SDP-ove vlade – stvarali su i još uvijek stvaraju sustav u kojem sve počinje i završava novcem. U tom smjeru vode i hrvatski zdravstveni sustav, kojeg već godinama nastoje privatizirati u najvećoj mogućoj mjeri. Na sve načine nastoje stvoriti društvo u kojem se sve mjeri aršinom »vlastite guzice«, u kojem se sve kupuje i prodaje, u kojem bi empatija trebala ustupiti mjesto apatiji.
Ipak, s vremena na vrijeme društvo osjeti potrebu ujediniti se i pomoći nekom kome je ta pomoć potrebna. Najčešće su to bolesna djeca. Danas je to mala Mila, jedna od mnogih najljepših djevojčica na svijetu.
Cijena liječenja je visoka, 2,8 milijuna eura, ali nije to nipošto nedostižan iznos za solidarnu zajednicu kakvu sanjamo u vjeri da možemo pomoći. Imajte to na umu i ne pitajte gdje su drugi, od vas bogatiji. Tu je djevojčica kojoj treba pomoć i tu ste vi. Jedino pitanje na koje je potrebno dati odgovor jeste: »Mogu li i ja tu kako pomoći?« A kad na to pitanje odgovorimo, morali bismo sebi postaviti i druga pitanja, jer društvo može natjerati državu da bude solidarnija i prisutnija onda kad je najpotrebnije. Država je tu radi društva, a ne društvo radi države, kako nas uvjeravaju štovatelji kulta države. Pravo pitanje je: što nam vrijedi to što imamo Hrvatsku, ako se ona sastoji samo od ruke na srcu, zastave na jarbolu, grba na nogometaškom dresu i haubice čija je cijev okrenuta prema susjedovom dvorištu?
Solidarnost je snaga slabih, pisao je talijanski novinar i književnik Ugo Ojetti. Ova definicija solidarnosti kao da je skovana za nas, da nas barem malo obodri, jer pojedinac je u ovoj državi slab da teško može biti slabiji. O tome bi, recimo, dobro mogli govoriti »zviždači«, ljudi koji su u nekom trenutku pomislili da se mogu pouzdati u činjenicu da su zakon i moral na njihovoj strani. Mnogi među njima gadno su platili to svoje uvjerenje. Međutim, kao zajednica bismo mogli nešto napraviti, naravno pod uvjetom da to zajedništvo nije manipulacija u koju će nas uvući dirigenti s titulama državnih poglavara. Zajedno da, ali ne za državu i za busanje u nacionalna prsa, nego za društvo i za svakog pojedinca u društvu.
Ovog puta – zajedno za Milu, najljepšu djevojčicu na svijetu.
Pomoći možete donacijama na račun HR36 4133 0063 1100 0264 4, na ime Marin Rončević. Opis plaćanja, obavezno: »Darovanje za zdravstvene potrebe – liječenje Mile Rončević«.
Ladislav Tomičić, Novi list
Drage moje najdraže, izdvojite i vi koju kuna prema svojim mogućnostima za ovog malog anđela. Nama je to malo, njoj znači život! Srce mi je puno kad vidim koliko smo zajedno jaki! 💪🏼 Sakupljeno je 8.000.000,00 kn, na pola smo puta!
Svi zajedno za Milu! ❤️
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
