DORA 2019.
Ah... Jeste li gledale? Niste? Bez brige, ništa niste propustile.
Štoviše, nadam se da ste pametnije od mene utrošile tih dva i kusur sata života!
A ja taman oprala kosu, spržila uho s figarom, nataknula plastične nokte i gledam šta bih mogla iskombinirati za večeras...
Ku*ac od ovce, eto šta!
Ovaj moj čitavo popodne češe muda na kauču, i onda pred večer odluči skoknuti do susjeda i pomoći mu napraviti generalku na autu. Čitaj: generalka Jack Danielsa!
I jebi ga, iskombinirala sam gornji dio pidžame s donjim djelom i tako sva sređena upalim LCD od dva metra. (jer brat ima onaj od 164 dijagonale, pa je moj muž odlučio da mi moramo imati veći... muška posla... Kad gledam film, isto mi je kao vježba za vrat dok čitam one titlove...)
I takooo...
Kauč, dekica, TV, daljinski i ja...
Vrtim programe, kad eto ti uživo prijenos iz Opatije najočekivanijeg događaja u Veljači! Dora 2019. godine.
Kreće lagano show, prvi na pozornicu istupi Bojan s nekom tetom koju prvi put vidim. Sjetim se ja kad je Boki bio u jednom od silnih talent showova i kako sam malo patila za njim... I mislim si da sam tad imala neku temperaturu, pa mi je to bilo od tableta, garant!
I pjevuše oni... Rekoh, hajde, nije katastrofa, ali nije ni za pobjedu. Čekam dalje, čekam nešto... Uvjerena kako ću unaprijed prognozirati pobjednika, jer imam taj "njuh".
Kad evo još jedne pjevačice koju prvi put vidim u životu, i mislim si gdje to niču sve te zvijezde? Što i ja nisam pjevačica?
Završi i ona, a nakon nje stiže Jure... I Jure ima dobru pjesmicu, ali nema tu kruha, sinko moj. Nećeš vidjeti Izrael ovaj put.
Piči to brzo dalje, zijevam, kolutam očima i skoro odustanem od gledanja, uz misao da opet odgledam reprizu "Vratit će se rode!", kad eto iznenađenja.
Rokaju boje po ekranu, sunce ti jebem, da ne znam gdje sam. Evo Luke Nižetića s pjesmom Brutalero (valjda sam dobro napisala).
- Šta je ovo, jebote! Šta je ovo??? - blenem. - Ne razumijem te momak! Aj' malo glasnije. Pojačavam ton, zabacim deku i krećem prema TV-u.
Kleknem na pod, naćulim uši i sva se napnem.
- Šta pričaš, Luka? Ha?
"Amorero, Brutalero, Balkanjero! Jero! Sero! Pero!"
Palim Google, utipkavam, a ni on pojma nema o čemu to Lukica pjeva.
Sve se nešto mrduckam u ritmu. Ona žuta boja njegova odijela me osljepljuje, ali ne dam se. Samo što ga nisam razumjela. Sad ću ja...
Ako može Severina pjevati o hormonima, demonima, silikonima i fazonima, može i Luka kombinirati španjolski, talijanski, mandarinski i grčki, s tri riječi hrvatskog! Bravo za Luku!
I završi nastup, a ja u istom položaju. E jebi ga, svrši mi, a pojma nemam šta se desilo!
Sljedeće četiri pjesme nisam ni čula jer sam oglušila veoma "brutalero" od tog "balkanjera".
Najavljuju oni divnu Lidiju Bačić, a ja momentalno pročačkam uši, začepim nos i puštam zrak na uši, palim cigaretu, jer će mi trebati za smirenje kad čujem još jednu kopiju "Viskija" ili onog "Kaktusa".
Kad eto nje na pozornicu!
- Haljina, ženo! Ispala ti haljina negdje! - zinem.
Kakav blam, mila majko. Meni je sve neugodno gledati. Stigla žena u gaćama i grudnjaku. Zaboravila haljinu, ili nije stigla kupiti, šta li?
Recesija je, brate, ali... Ali, zašto?!?!
Uvija se ko zmija, htjela bi pjevati, a ne ide. Cupka u onim štiklama od 20 centimetara i sve mi se čini da je Lili popila domaću brlju da malo ubije tremu. Nije lako doći gol na pozornicu, a svi drugi obučeni. Sise joj u kadru, svaka ima po pola metra, pa si malo iz samosažaljenja pomazim svoje, koje su kao dvije otekline nakon paukova uboda.
Lidija krene malo lijevo, malo desno, malo miješa dupetom, malo nabacuje onaj "fak mi bejbi" pogled i njušim ja da će ona dobiti sve muške glasove. Napaljenci jedni...
U misli mi uđe izjava voditeljice s početka "Od svih silnih prijava, žiri je izabrao 16 najboljih." Kakve su bile te ostale neizabrane... Ne želim ni znati!
Preživim ja i njenu izvedbu, pa opet izmeditiram neko vrijeme...
Ustajem i tražim nešto za požvakati na brzinu, nešto što ne deblja, jer je kasno. Malo pršuta i kruha? Neću, jer kruh deblja! Uzimam najveću žlicu i teglu Nutelle!
Ližem ja to, vraćam se u život... I...
Evo momka u bijelom, evo krila, evo nam stigao Roko. Pušta on svoj glas, meni ton pojačan, da sam se na kraju skoro po glavi pokrila i na silu zaspala, jer urliče on o snovima da ti sve utjera strah u kosti.
- Smiri doživljaje, kompa moj! - zacvilim i sve se trzam.
Bolje da sam si otvorila butelju vina, nego tu Nutellu. Ili bolje da nisam, jer bi fasovao TV!
Obzirom da je Eurosong parada kiča, kad nastupima dođe kraj (napokon), dajem si zaključiti da nas ove godine predstavlja Luka Nižetić. Imao je nastup najbliži onome što, nažalost, prolazi u današnje vrijeme.
Kad eto meni "prc". Ostao Luka negdje u sredini, a momak s krilima odnio pobjedu...
Gledam ja i mislim si, a čemu se to čudim? Barem smo poznati po tome da kasnimo par godina za trendovima...
Ali, hajde, moglo je biti i gore! Mogla je u Izrael otići Lidija Bačić, a do tada bi možda pogubila i grudnjak i gaće! (ovo pišem samo zato jer sam ljubomorna na njene sise)
Roko, ljubim te u oko i želim ti sreću, jer trebat' će ti!
Ja sam, izgleda, opet prehlađena, jer jedino što sam nanjušila bila je glupost...
😉😉😉
A... Tko je bio vaš favorit?
Ljubim vas sve! 😘😘😘😘😘
