Meant to be -Luke Hemmings

Chapter Four

Sljedećih nekoliko tjedana,sve je bilo u redu. Nije bilo nikakvih upada lovaca ili nadnaravnih bića.
Naši životi vratili su se u normalu. Pa,koliko god naši životi mogu biti normalni.

Danas cijeli krug okuplja se kod mene. Zašto? Na današnji dan,prije deset godina otkrili smo da imamo moći i postali krug Chance Harbora.

''I molim te,budi pristojan.'' Rekla sam Adamu dok smo zajedno pravili kućno kino u našem dnevnom boravku.

''Kada to ja nisam bio pristojan?'' uvrijeđeno je upitao,na što sam ja okrenula očima.

Um..prošle godine si nas posuo brašnom dok smo spavali.'' Da,idiot je to stvarno napravio. Trebalo mi je dva sata da isperem svo brašno iz kose.

''To je bilo samo jednom i jer mi je bilo dosadno.'' Branio se.

''Bilo ti je dosadno u tri ujutro?'' Okrenula sam očima.

''Da! Nisam mogao spavati pa sam odlučio podvaliti vam.'' Nasmijao se,vjerovatno se prisjećao tog jutra.

Flashback

Budeći se,osijetila sam miris brašna u zraku. Prvo sam pomislila da Adam nešto pravi ali kada sam otvorila oči dočekala me je dnevna soba puna brašna i pet jako nesretnih,brašnjavih prijatelja.

''Što se,dovraga,dogodilo?'' Upitala sam.

''Pitaj svog brata.'' Cassie je rekla,bacajući jedan od svojih ubilačkih pogleda u smjeru kuhinje.

''Ubit ću ga.'' Zatvorivši oči na trenutak,pokušavajući ne zapaliti nešto,ustala sam s kauča i otišla u kuhinju.

Kada me je vidio,Adam se počeo smijati tako glasno da se njegov smijeh mogao čuti do kraja ulice. Suze su mu došle na oči a on je bio na podu,kotrljajući se od smijeha.

''Jesi završio?'' Prilično sam sigurna da je negdje u kuhinji nešto puklo,ali od Adamovog smijanja jedva sam išta mogla čuti.

Nakon pet minuta svih pet nas stajalo je u kuhinji,oštro gledajući Adama. Tek kada je vidio naše izraze lica prestao se smijati. Ustao je s poda i otvorio usta da nešto kaže ali pet ogromnih,vodenih letećih kugli zabilo se u njega.

End of flashback

Bacanje hladnih kugli na njega možda nije najbolja osveta,ali on je bar završio mokar.

''Vaša osveta i nije bila baš nešto posebno. Poslijetoga se nisam morao tuširati.'' Nasmješio se kao da je imao još jedan plan podvale na umu.

''Pokušaj opet i nećeš dobro proći.'' Od prošle godine postala sam prilično dobra u podvalama.

Adamov osmijeh je pao,a moj rastao. Nastavili smo postavljati kino u tišini,ali nakon nekoliko minuta Adam je opet počeo pričati.

''Zašto još nisam upoznao Lukea?'' To me malo iznenadilo. Iako sam dosta pričala o njemu,Adam ga još nije upoznao.

''Nije bilo prilike,ali upoznat ćeš ga za nekoliko sati.'' Odgovorila sam.

''Ima li nešto među vama?'' To me pitanje stvarno iznenadilo.

''Ne,zašto to pitaš?'' Priznajem, Luke je nevjerovatno zgodan i možda sam malo zaljubljena u njega,ali to nikada nisam pokazivala,kao i većinu mojih osjećaja.

''Kada si govorila o njemu,oči su ti imale isti onaj sjaj kao i kada si govorila o Danielu.'' Rekao je,na što sam ja skoro ispustila zdjelu čipsa koju sam držala u rukama. Izgleda da ipak nisam tako dobra u skrivanju osjećaja kao što sam mislila.