Meant to be -Luke Hemmings

Chapter five

Probudila sam se u potpuno bijeloj sobi,što je bilo čudno. Zadnje čega se sjećam je da sam bila u napuštenoj kući pokušavajući osposobiti kristal.

Ustajući s poda,pogledala sam oko sebe. Izgledalo je kao da sam bila u nekakvoj beskrajnoj prostoriji. Nisam mogla vidjeti gdje počinje a gdje završava.

Odjednom sam čula glasove iza sebe.

Okrenuvši se,vidjela sam sliku dvoje tinejđera kako leže na kauču pored kamina. Nisam mogla dobro vidjeti njihova lica jer je bilo previše bijelo ali kada se bjelina smanjila ,odmah sam prepoznala lica. To smo bili Luke i ja. Ili barem neka druga verzija,jer ja na slici je imala kratku kosu.

''Znaš,na neki način sam zahvalna lovcima na svemu što su nam učinili.'' Druga ja je rekla,naslanjajući se na Lukea kako bi ga mogla pogledati u oči.

''A da? Zašto?'' Drugi Luke pogledao je drugu mene s toliko ljubavi u očima da bi i slijepac vidio koliko ju voli. Šteta što je ovo samo samo san.

''Zato jer su mi pomogli da shatim koliko mi zapravo značiš.'' Druga ja se nasmijala,što je izmamilo osmjeh na lice drugog Lukea.

''Onda sam im i ja zahvalan..'' Drugi Luke poljubio je drugu mene i u tom trenutku slika je počela nestajati.

Što je,dovraga,to bilo?

Pomislila sam da se budim,ali onda sam čula ženski glas.

''To je bila tvoja budućnost.'' Okrenula sam se prema izvoru i vidjela djevojku crne duge kose kako stoji iza mene.

''Tko si ti?'' Upitala sam. Imala sam još mnogo pitanja,ali za sada željela sam znati tko je ova cura.

''Moje ime je Layla Montgomery.'' To ime. To je ime najjače vještice koja je ikada postojala. Što ona radi ovdje?'

''Ovdje sam da ti pomognem. Da odgovorim na sva tvoja pitanja.'' Rekla je prije nego sam ju opće mogla pitati što radi ovdje.

''Odgovorit ćeš na sva moja pitanja?'' Upitala sam,nesigurno.

''Tako je. Tebi se ovo možda ćini kao san,ali stvarno je.''

''Prvo pitanje;gdje sam? Kakvo je ovo mjesto?''

''Ovo mjesto zovemo raskrižje. Kada ljudi umiru,dobiju izbor;nastaviti dalje ili ostati kao duh na Zemlji. Ovdje prelaze na drugu stranu.'' Ček,šta?

''Jel' ti hočeš reč' da sam ja mrtva?''

''Pa,ne baš. Ovo se moralo dogoditi,ovako sudbina radi. Malo čudno,ali učinkovito.'' Nasmijala se. Kako se može smijati dok ja gubim razum?

''O čemu ti pričaš?'' Ljutito sam uzdahnula,pokušavajući se ne derati na nju.

''Kada si pokušala pokrenuti kristal,otvorio se portal pomoću kojeg si ti dospijela ovdje. Ne brini,još uvijek si kod svojih prijatelja,samo što oni misle da si u nesvijesti.'' Objasnila je. Pa bar znam kako sam dospijela ovdje. Ali zašto?

''Zašto? Zašto ja?''

''Zato što te moram upozoriti. Zašto tebe? Ti si jedina dovoljno jaka da zaustavi ono što dolazi''

''Što?'' Bila sam potpuno zbunjena.

''Veliko zlo dolazi,a ti i tvoj Krug jedini ste koji ga mogu zaustaviti.'' Rekla je . ''Imamo još malo vremena. Imaš li još pitanja?''

Da! imam milijun pitanja,ali odlučila sam pitati ono koje me je najviše gnjavilo.

''Što je bilo ono maloprije?'' Rekla sam,misleći na scenu koju sam vidjela kada sam se tek probudila.